Ako jedno pitanje potiče raspravu zagriženih NBA fanova, onda je to ono o najboljem igraču svih vremena. Mnogi će se složiti kako je to bez diskusije Michael Jordan, no jedan čovjek ozbiljno mu se približio, ako ne po trofejima, onda svakako po talentu.

The Goat. Ne, nije ovo priča o kozi, niti ispaši, a definitivno nije o pastirima koji rukovode tim lijepim životinjama. U kontekstu sporta, GOAT označava Najboljeg svih vremena, ali siguran sam da ste to već znali.

Kao mlada osoba, sportski sam se obrazovao 1990-ih, živio sam u vrijeme po mom skromnom mišljenju, najbolje NBA košarke ikada. Igralo se čvrsto, ako nisi bio vrhunski defanzivac i ofenzivac istovremeno, za tebe nije bilo mjesta u ligi. Bilo je to vrijeme kada si dobio po “nosu” (da se izrazim kulturno) ako si napravio grub prekršaj, za razliku od današnje lige u kojoj je izmišljen termin fake tough guy iliti, lažni frajer. Igrači se pretvaraju kako su spremni proraditi šakama, da bi sve na kraju ispalo obračunom kao u mjuziklu West Side Story gdje suprotstavljene strane plesom pokušavaju pobijediti u sukobu. Možete li zamisliti kako Russell Westbrook pjeva Kevinu Durantu što misli o njemu i njegovom odlasku u Warriorse, da bi KD odgovorio plesnom točkom? Zaista je prezabavno o tome samo baciti koju misao, no to je možda priča za neku drugu priliku. Vratimo se temi.

Devedesete su bile vrijeme Michaela Jordana i Chicago Bullsa koji su vladali ligom, uz manji prekid kada je Jordan pokušao igrati bejzbol. Iako mu mnogi to zamjeraju do današnjeg dana, mogu sa sigurnošću ustvrditi da u tu grupu ne spadaju navijači Houston Rocketsa, pogotovo ne Hakeem The Dream Olajuwon i Clyde The Glyde Drexler koji su zahvaljujući Jordanovoj “velikodušnosti” uspjeli osvojiti prsten prvaka. Jordana proklinje jedino Charles Barkley što nije malo duže ostao u bejzbolu pa da se i on okiti naslovom prvaka.

Za mene osobno, nikada nije bilo većeg od Jordana. Način na koji je igrao, kako je uništavao protivnike, poezija pokreta, odlučnost, hrabrost, neustrašivost, ma teško da postoji riječ kojom ne bih mogao opisati Mr Aira. Čak i kada je imao 38 godina, u dresu Washington Wizardsa demolirao je protivnike, bio je jedinstven. Zato i dan danas zarađuje goleme novce od košarke iako je davno prestao igrati.

U međuvremenu, NBA ligom prodefiliralo je mnoštvo sjajnih igrača, podosta njih je deklarirano “novim Jordanom”, Kobe Bryant prije svih ostalih. Legenda Lakersa kao 18-godišnjak ušao je u ligu, prisilio Hornetse da ga trejdaju u Lakerse, a ostalo je povijest, iza sebe je ostavio pet titula prvaka.

Zaista je mnoštvo rasprava o najboljem svih vremena, neki stariji poznavaoci košarke neće otići dalje od Wilta Chamberlaina ili Kareema Abdula-Jabbara, a kako netko može ne spomenuti Billa Russella koji drži apsolutni rekord s 11 prstena NBA prvaka, a to je nešto što vrlo vjerojatno nitko neće prestići. No, vrijeme kad su njih trojica igrali bilo je drugačije, manje klubova, nedostatak visoke kvalitete, kompetitivnost je bila na niskoj razini. Tek 1980-ih godina dolazimo u vrijeme kada se konkurencija pojačala, tada je počelo zlatno doba NBA lige prvenstveno radi velikog rivalstva Lakersa i Celticsa.

U to vrijeme draftiran je Michael Jordan, točnije 1984. godine kao treći izbor od strane Chicago Bullsa. Nije dugo trebalo da počne oduševljavati NBA ligu, iako Bullsi u to vrijeme nisu bili blizu osvajanja naslova prvaka. Jordan je dočekao svoj trenutak početkom 1990-ih kada je stvorena dinastija Bullsa.

Kada govorimo o veličini jednog igrača često rasprave krenu u krivom smjeru, jedan će reći “Jordan je bolji jer ima više titula“, drugi će kontrirati “ali Jordan je imao Pippena“, itd. Upravo zbog toga, teško je pobijediti u raspravi tko je zaista najbolji, jer ako su titule u pitanju, nitko ne može niti primirisati Billu Russellu. Što je to onda činilo Jordana tako velikim?

Rekao bih da se oko Jordana stvorila fama nepobjedivosti iz njegove persone. Priče o Jordanovim pobjedama i danas su dio folklora, primjerice kako je prilikom gostovanja Bullsa kod Vancouver Grizzliesa naišao na bahatog Darricka Martina. Igrač Grizzliesa je nakon odličnog početka posljednje četvrtine protrčao pored klupe Bullsa izjavivši “rekao sam ti da ćemo vas pobijediti večeras“, te su riječi bile usmjerene prema Jordanu. No, Michael je odmah tražio povratak u igru, a u posljednjih šest minuta utrpao je 19 od svojih 29 poena svaki put uputivši pogled prema klupi Grizzliesa, da bi kod posljednjeg koša pogledao Martina poručivši mu: “Upozorio sam te da ne pričaš gluposti…“.

Takve priče savršeno su opisivale Jordana i njegov karakter koji se nije mijenjao niti na treninzima. Prilikom jednog treninga Bullsa nokautirao je Stevea Kerra nakon što je ovaj bio preagresivan u obrani. Jordanov intenzitet kada je riječ o košarci je nemjerljiv, možda mu se približio samo tzv. Mamba mentalitet Kobeja Bryanta kada je gazio protivnike. Ipak, kad je riječ o Kobeju, kao da je nešto nedostajalo u toj usporedbi s Jordanom. Nešto što se ne može reći za LeBrona Jamesa.

Otkada je Jordan draftiran nije postojala tolika euforija, grandioznost kad je riječ o novom talentu koji ulazi u ligu kao što je bio slučaj s LeBronom Jamesom.

Dogodilo se to 2003. godine, devetnaest godina od Jordanovog dolaska na veliku scenu, sudbina je htjela da karijeru započne u Clevelandu koji je 50-tak kilometara udaljen od rodnog mu Akrona. Već u debiju, LeBron je oduševio postigavši 25 poena protiv Sacramento Kingsa. Cavsi su prvu sezonu završili s omjerom 35-47, čak 18 pobjeda više nego sezonu ranije, a LeBron je postao prvi rookie koji je došao u NBA izravno iz srednje škole, a da je prvu sezonu završio s više od 20 poena, pet skokova i pet asistencija u prosjeku. Rekordi su već u prvoj sezoni postali sinonim za ono što će kasnije uslijediti u karijeri LeBrona Jamesa.

Konstatirao sam kako je vrlo nezahvalno veličinu jednog igrača zaključiti isključivo na temelju titula koje je osvojio jer koliko god igrač bio velik, pored sebe mora imati kvalitetne suigrače da bi uspio nešto osvojiti. A ono što se dogodilo 2007. godine pokazalo je već tada svu veličinu LeBrona Jamesa. Odveo je vjerojatno najlošiju momčad ikada do velikog finala. Tadašnji Cavsi imali su Jamesa i 14 igrača koje danas pamte samo najzagriženiji pratitelji NBA lige. Iskreno, ako u ovom trenutku zamislite tu momčad, tko vam je ostao u sjećanju? Možda samo Zydrunas Ilgauskas, Litavac koji je napravio lijepu karijeru u Cavsima usprkos brojnim ozljedama. No, igrači poput Shannona Browna, Daniela Gibsona, Drewa Goodena, Larryja Hughesa, Damona Jonesa, Donyella Marshalla, Ira Newblea, Saše Pavlovića, Erica Snowa, Andersona Varejaa i Davida Wesleyja teško da će izazvati divljenje.

James je uz tu grupu igrača osvojio drugu poziciju na Istoku u regularnoj sezoni, a u doigravanju nikada neće biti zaboravljena izvedba u petoj utakmici konferencijskog finala kada je Detroit Pistonsima ubacio 48 poena, uključujući 29 od posljednjih 30 Cavsa, a postigao je i pobjednički koš dvije sekunde prije kraja utakmice. Ipak, u finalu je naišao na tada najbolju momčad lige, Popovicheve San Antonio Spurse.

No, to finale u tek četvrtoj sezoni u ligi sve je govorilo o tome kakav LeBron James postaje igrač. Kasnije je osvojio tri naslova prvaka u pet finala, to će biti jedan statistički detalj koji posebno smeta osporavatelje usporedbi s Jordanom jer je Michael imao šest od šest u finalima. Ako ćemo pričati o rekordima, teško da se netko može približiti Jordanu koji je bio vjerojatno najveći pobjednik u povijesti lige. Pet puta MVP sezone nasuprot četiri LeBronova trofeja, obojica su u svakoj sezoni u kojoj su osvajali naslove proglašavani i najboljim igračima finala, no Michael je imao individualnih trofeja koliko James nikada neće skupiti, posebno bode u oči čak deset trofeja za najboljeg strijelca lige. Jordan je jednostavno želio biti najbolji u svemu što je činio.

LeBron James je ipak nešto drugačiji tip igrača. Onaj koji suigrače čini boljima. Jordan nije bio previše zainteresiran za dijeljenje lopte, iako je imao čak iznenađujuće visok prosjek asistencija obzirom na potrošnju lopti, ipak njegov forte bio je ubacivanje lopte kroz obruč. Ako ćemo usporediti dvojac, Jordan je šutirao 23 puta po utakmici, LeBron četiri puta manje, Michael je prosječno asistirao pet puta, James dijeli dvije asistencije više, to se u ovakvoj perspektivi ne čini velikom razlikom, no predstavlja solidan disbalans ako ćemo gledati čitavu karijeru. LeBron je posebno inspiriran posljednje dvije sezone kada ostvaruje rekordne brojke što se asistencija tiče, 8.7 lani, odnosno 9.1 ove sezone što predstavlja zaista raritet jer čini se da postaje boljim igračem što više ulazi u “umirovljeničke” godine.

Ako ćemo se odmaknuti od statistike, nagrada, trofeja, u omjer postaviti čisti talent, teško će netko moći ustvrditi da je Jordan definitivno bolji igrač. Michael je bio atletski sjajan, uostalom, nije bez razloga stekao nadimak Gospodin Zrak, međutim LeBron James je toliko atletski moćan da je u mnogočemu zasjenio i Jordana, svog idola. Ako ćemo pogledati samo tekuću sezonu, u 34. godini života James leti više, dalje, bolje nego ikad prije.

Ako ćemo isto tako postaviti aspekt raznovrsnosti. Obojica su sjajni defanzivci, no nikada u povijesti NBA lige nije postojao igrač koji jednako kvalitetno može igrati na svih pet pozicija. Sve do LeBrona Jamesa. Uz sve što je Jordan napravio u karijeri, nikada nije bilo krilni centar ili čak centar. No, James je igrao sve i to vrhunski. Iako, naravno znatno manje na centru. Međutim kada su Cavsi odlučili igrati s niskom petorkom, James je u većini situacija bio četvorka, a u više navrata čak i petica. Njegove fizičke predispozicije, atleticizam su nešto što će se jednog dana analizirati na sveučilištima.

U svojim 30-godinama, LeBron je stasao i kao košarkaški intelektualac. Nedavno smo preko američkih medija saznali kako James godišnje potroši više od milijun dolara na održavanje tijela. Osim što na raspolaganju ima čitavo kuharsko osoblje koje za njega priprema hranu po specifičnim receptima, James svakodnevno koristi tretmane poput krioterapije, hiperbaričnu komoru za brži i kvalitetniji oporavak tijela itd. Stoga ne čudi da u karijeri nikada nije propustio više od trinaest utakmica u sezoni, da ne spominjem teže ozljede. Najvećih problema imao je prije tri godine kada je bio podvrgnut tretmanima zbog grčeva u leđnim mišićima. Nakon toga je odlučio promijeniti prehranu, a rezultate vidimo danas. U svojoj 15. sezoni ostvaruje najkvalitetnije brojke čitave karijere.

Kao prije svega NBA fan, netko tko pozorno prati najjaču svjetsku ligu gotovo 25 godina, teško mi je zamisliti dva kvalitetnija igrača od Michalea Jordana i LeBrona Jamesa. Sentimentalnost zbog Jordanovih Bullsa mi ne dopušta da odustanem od stava kako je Mr Air najbolji svih vremena, ali kazati da je LeBron odmah do njega ne bi nikako bilo pretjerivanje. Ako ne po broju osvojenih nagrada, onda svakako po talentu.