Primera nakon prvih 10 kola sezone

SKener 3. stu 201723:06 > 23:09
Manuel Queimadelos Alonso/Getty Images

Skupljaju se prvi ozbiljniji dojmovi, praćeni činjenicama, točnije rezultatima. Nakon prvih 10 kola Primere možemo biti barem malo pametniji nego pred početak sezone. Ako ništa drugo, možemo kvantificirati odigrano i pokušati interpretirati sto ce se odigrati. Zvuči malo paradoksalno, ali tako je...

Bryn Lennon Getty Images Sport

Krenimo od najočitijeg. Real i Barcelona. Samo 50 dana nakon dvomeča u superkupu gdje se Real poigrao s velikim (tada i nedoraslim) rivalom, imamo +8 na tablici u korist Barcelone. Još jedan u moru dokaza kako su preuranjeni zaključci ipak rezervirani za amatere. Ernesto Valverde nije amater. A nisu ni Messi, Iniesta, Umtiti ili ter Stegen. Iskoristivši jedan od najpovoljnijih rasporeda u povijesti kluba u prvih 10 kola, Barca je upisala fantastičnih 9 pobjeda i remi. I svejedno takva, gotovo savrsena, nikoga nije kupila. Negdje moraju pasti, opće prihvaćen konsenzus javnosti. Govori se da ne igraju dobro, da previše ovise o jednom igraču. Istina je najčešće negdje izmedju, Valverde to i predobro zna, a sljedećih će 10-ak utakmica pokazati gdje je zapravo ta momčad u okvirima Primere. Slijede Sevilla, Valencia, Villareal, Real Sociedad i Real Madrid… Govoreći o potonjem, ne vjerujem ni najmanje novokomponiranom trendu kritiziranja Madrižana. Zašto? Zato što je objektivno prilično jaki Tottenham u engleskom hramu nogometa takoreć prešao centar 5 puta i zabio 3 gola? Mozda to jest poanta nogometa, možda i nije, ali gledajući momčad koja je u aktualnom prvaku, a i njihovog trenera, teško je baš “kupiti” priču o slomljenom šampionu. Ispuhani? – Možda. Zasićeni? – Vjerojatno. Spremni na odgovor? – Možete se kladiti.

Problem Reala je onaj najočitiji, brojčani. Gubitkom mnogo bodova u prvih 10 rundi svaka sljedeća utakmica do kraja lige stvara neizostavni pritisak. Jer novo posrtanje uistinu može značiti i zbogom obrani naslova. Ali isto tako, jedan, samo jedan kiks Barcelone i dvije pobjede bijelih u El clasicu i eto Reala na plus 1.Nemoguce? Hocemo opet vraćati film 7 tjedana?

Krize identiteta

Klubovi jakog renomea su poput likova iz nekoć popularne serije Lost – izgubljeni. Prije svih Atletico. Krenuli su zapravo jako dobro, igrajući i bolje od rezultata. No, pojavljuju se stari problemi, ove sezone obogaćeni jednim novim. Povijest je potvrdila, ovakav Atleti je penicilin za napadačke momčadi. No, kada treba stisnuti slabijeg, kada se drugi njima postave na Simeoneovski način, tu teško plivaju. A onda i Cholo. Djeluje ko’ da se malo izgubio tijekom vođenja utakmice. Trener koji je potezima upravo preusmjeravao ishode u svoju korist, danas djeluje malo kao filozof bez filozofije. Aktiviranje Diega Coste će doći kao as na desetku. Ali što će sve dotad izgubiti? Bolje i ne misliti o tome, uostalom dovoljno je vremena da se oni dignu, posebno ako ostanu bez LP (skoro sigurno) i posvete se maksimalno La Ligi.

U grupu izgubljenih donekle spada i Sevilla. Otišao trener, odoše neki igrači, sportski direktor (famozni Monchi) u Romu, ali opet, gledajući individualno – pojačali su se. I to dosta, ali ono što su za Sampaolija bile slatke brige kojima je nadahnuo momčad, njegovom je nasljedniku još uvijek golemi upitnik iznad glave.Moguće da je s novim igračima i angažmanom Eduarda Berrizza klub iz Andaluzije zapravo napravio korak naprijed i dva natrag.

Još jedan od povijesno velikih, a prilično neodredjenih, nerijetko i osrednjih ove sezone, jest Athletic Bilbao. Gubitak Valverdea je hendikep. Bez dvojbe. Kao i nesreće oko ozljeda prvotimaca (Muniain, de Marcos, Alvarez). No boli što oni koji su imali veliku ulogu prošlih sezona sada iz posve nerazjašnjenih razloge broje prilike na prste kod novog trenera. Jose Ziganda kao da se previše trudi pod svaku cijenu napraviti nešto novo, drugačije od prethodnika. U klubu gdje se prva momčad profilira na poseban način još u juniorima, takav pristup teško može iznjedriti Europu iduće sezone. Sredina ljestvica realno, sumnjam više od toga.

https://twitter.com/CatalanEdition/status/923554051849183233

Ima još izgubljenih pa krenimo redom, od dna. Las Palmas, Alaves i Malaga. Ne toliko zbog činjenice da su na začelju koliko zbog nemoći unutar jedne posve zdrave i kvalitetne grupe igrača. Pacheco, Enzo Zidane, Munir, Medran, Pedraza, Katai, Romero…Pa to su momci koji bi spojeni u pravu cijelinu parirali svakom u Primeri. A u simpatičnom Alavesu tonu bez povratka. Isto vrijedi za Las Palmas. Viera, Tana, Remy, Calleri, Tannane, Vitolo. Igrači za znatno veće domete. Odlasci Roquea Messe i trenera Setiena se pokazuju kao preveliki nedostatak, a nije baš tako moralo biti. Potrebna je nova šok terapija, ali pozitivna, jerbo je s dolaskom Paca Ayestarana momčad na aparatima, a takvi šokovi nisu željeni nedavnom promjenom trenera.

Malaga igrački nije adekvatno zamijenila svoje vedete; odlasci Camacha, Sandra, Fornalsa i Kamenog uzdrmali bi i jače klubove i nekakvu ispriku i imaju. No, s igračima kalibra Anora, Ontiverosa, Rolana, Bastona, Recia, oni moraju dati više. Michel mora okreniti zlu sudbinu u gradu Pabla Picassa, i sklon sam vjerovati da i hoće. I to na uštrb Eibara, Levantea, možda čak i Depora, iako je momčad iz Galicije jaka. No, jaki su i drugi. Uzmimo samo “drugoligaše” Getafe i Gironu. Vođeni iznimno talentiranim mladim trenerima (Bordalas i Machin) uspjeli su nedostatak financija i kvalitetnog kadra nedomjestiti iznimno discipliniranom igrom i vrhunskom taktikom, koja malo kome u ligi odgovara. Koliko će trajati teško je reći, ali dosta je razloga za optimizam. Financije nisu problem za Espanyol, ali atraktivan nogomet jest. Klub iz Barcelone je najmanje gledljiv ili jedan od takvih, a promatrajući roster ne izgleda loše. Kao niti Celta, koja igra u okvirima mogućnosti, pod novim trenerom Unzueom se definitivno još traže, ali potencijal je prilično lako locirati. Imamo tu i Leganes. Klub koji je prije sezone izgledao posve bez potencijala, a trenutno živi u luksuznom društvu, premda teško ih je vidjeti kao dugoročne članove odabranih.

Pristojan, dobar, bolji, Valencia…

Poker za kraj. Preporođeni Betis iz Seville sa 50.000 prodanih sezonskih ulaznica, pametnim kupovanjem i čuvanjem okosnice te izvanrednim i mirnim/entuzijastičnim Quiqueom Setienom na klupi. Ne možeš ih ne simpatizirati. S konstantnom težnjom nadigravanju moraju naći svoje mjesto pod suncem. Kao i Real Sociedad. U Oyarzabalu i Odriozoli imaju lepršavost i neviđeni talent. Wilian Jose je tu za egzekuciju, Illaramendi i Prieto za stabilnost, a Carlos Vela i Adnan Januzaj kao jokeri s klupe, šteta što se ozljedio (opet) Zurutuza. Možda mali korak ispred je Villareal, koji je nakon promjene trenera proigrao. Žao je čovjeku skromnog, samozatajnog i vrijednog Frana Escribe. Njegov pomalo ziheraški pristup jednostavno nije u skladu s ambicijama posade u podmornici, a imao je i tu nesreću da je bio bez Bruna Soriana. Bruno je mozak, srce i duša te momčadi. Njegovim povratkom i oni će rasti. Vjerojatno se sa Sociedadom, i mooožda Betisom, potuku za Top 6.

I na kraju desert. Nevjerojatno ukusna i slatka – Valencia. Konačno!!! Koliko će trajati jest ključno pitanje, ali zadržimo li se na aktualnom, u gradu šišmiša koji slovi kao jedan od najljepših na svijetu, sada se igra i jedan od najljepših nogometa. Iskonski čisto i jednostavno, Marcelino je od svakog izvukao najbolje i Valencia tjera strah u kosti. Vratila se publika, a na stadionu s vjerojatno najboljom akustikom na svijetu (uz epsku Bomboneru u Buenos Airesu) Zaza, Guedes, Rodrigo, Soler i Kondogbia stvarno izgledaju kao nogometna čudovišta koja žele sve. I to žele odmah. Oni su uistinu najljepša priča lige…

https://twitter.com/NabyFootball/status/925125428427350018

Deset nam je kola priredilo veliku radost. Utakmice su atraktivne, konkurentnost velika, a dojam, koji nikada u Primeri nije bio upitan, kao da je još malo ušminkan. Sada, kada su valjda svi shvatili da se nogomet igra prije svega nogom, srcem i glavom, novac najbogatijih nije više bauk nikome. I bez obzira što su favoriti i dalje isti kao i svake godine, pritisak manjih je sve manje simpatičan i bezazlen, a sve više ozbiljan i ustrajan. Malokad je prvih 10 kola La lige dalo ovoliko veselja za nastavak…