U suludim vremenima ljudi pribjegavaju suludim mjerama. Jedno od takvih rješenja mogao bi biti i najnoviji prijedlog da se sezona dovrši u karanteni.

Jedan engleski dnevni list donio je priču prema kojoj postoji ozbiljan prijedlog da se preostale 92 utakmice igraju u strogo kontroliranim uvjetima, u trening kampovima premierligaških klubova. Igrači, službena lica i novinari ušli bi u kamp i tamo ostali na jednom mjestu dok se utakmice ne odigraju. Ništa još nije jasno oko te sumnjive ideje i kažu da će se ovaj tjedan o tom prijedlogu ozbiljno raspravljati. Koliko god bila sumnjiva, ideja definitivno nije neizvediva, Zasigurno je vrlo skupa. No, firma koja je suočena s gubitkom gotovo milijardu i pol funti pribjeći će svakakvim rješenjima ne bi li uštedjela barem nešto novaca. Televizija bi tu trebala odigrati ključnu ulogu i nije nikakva tajna da je u tom dovršetku natjecanja sve podređeno televizijama koje su skupo platile prava koja sada ne mogu realizirati.

Naravno, prvi i najvažniji kriterij u želji da se sezona dovrši jest – lova. Nakon tog prvog poriva na popisu plemenitih razloga duga je i duboka praznina. Nakon te praznine , druga po redu na to slatkom popisu jest želja da se dobije prvak, odnosno da sezona bude barem donekle regularna. Tek na (visokom) trećem mjestu nalazi se želja da se ljudima pruži barem nešto što bi im odvratilo misli od tužne svakodnevice, te dalo do znanja da će ovom sranju ipak jednom doći kraj. Kažu da bi na taj način ljudi lakše ostali u svojim domovima i ne bi švrljali okolo tražeći vraga. Ali uvijek će ljudi tražiti vraga. Kako i ne bi, sve ostalo je previše dosadno, posebno sad kad je gotovo sve ionako zabranjeno.

Ova me situacija baca u nekakve filmove o raznoraznim futurističkim diktaturama. Ništa se ne smije, sve je zabranjeno, ljudi žive u nekakvim izoliranim nastambama, strogo izolirani jedni od drugih, svaki socijalni kontakt je onemogućen. Tko bi rekao da ću za života statirati u nekom filmu kojega sam gledao kao klinac. Ne mogu se oteti dojmu da se iza ovog, oprostit ćete, ipak ne tako superpogubnog virusa (da ne napišem nešto drugo), krije nešto puno ozbiljnije. Nešto zbog čega su sve svjetske demokracije odjednom, gotovo preko noći postale diktature. Mi vjerojatno nećemo, ali možda će naša djeca za svojih života saznati o čemu se tu zapravo radilo i zašto smo preko noći postali štićenici u globalnom zatvoru.