Izvana kao glumimo zajedništvo, plješćemo medicinskim radnicima s prozora, a iznutra gledamo samo kako da jedni drugima napakostimo

Ne može Liverpool biti prvak da ga ubiješ! Čak i ako mu dodijele trofej bez odigranih preostalih desetak kola, ipak to neće biti to, neće biti ono što bi navijači htjeli vidjeti. Ako, kojim slučajem, slijedeće godine opet ode na dvadeset bodova prednosti dva mjeseca prije kraja sezone pojavit će se vanzemaljci i prekinuti prvenstvo. Nikako na zelenu granu… ali i onako malo tko u ovim trenucima razmišlja o nogometu. Svi se bave mišlju kako da prežive koronavirus, kako da susjedu pred nosom mrknu dodatnu rolu tariguza, konzervu graha i pakiranje tjestenine. Ne znam je li kod vas tako, ali ovdje su ljudi otišli k vragu! Mi ljudi, mi smo stoka. Pa čak i stoka se lijepše ponaša. Izvana kao glumimo zajedništvo, plješćemo medicinskim radnicima s prozora, a iznutra gledamo samo kako da jedni drugima napakostimo. Što će ti 200 rola WC papira, 50 kila brašna ili 17 kila naranči – kao što je kupio neki debil na jednoj zagrebačkoj tržnici? Buksaj, kume, nemoj slučajno da usfali…

Prošli ponedjeljak sam bio na utakmici Leicester – Aston Villa. Leicester je “ubio” Villu, ništa se neobično nije dogodilo. Utakmica prava prvenstvena. Zbog čega vam ovo pričam? Zbog toga što se sve zanimljivo (barem se meni tako čini) dogodilo dan poslije. Naime, zvoni mi telefom u utorak ujutro:

– Dobro jutro, zovem iz nogometnog kluba Leicester, trebao bih Nevena Cvijanovića iz Sportkluba, koji je sinoć bio na utakmici.
– Taj sam!
– Mogu li vas pitati s kim ste razgovarali nakon utakmice? Po našoj evidenciji to je bio Harvey Barnes.
– Da, razgovarao sam s Barnesom, odgovorih. Ima li nekakvih problema?
– Jeste li sigurni da je bio Barnes? Jeste li, barem u prolazu razgovarali s nekim drugim?
– Da, siguran sam! Ne, nisam razgovarao ni sa kim drugim. Zašto pitate?
– Ne, sve je u redu, provjeravamo… hvala i čujemo se!

Inače, u normalna vremena, ovakvi pozivi nisu neobični i znaju se dogoditi. No, kasnije poslijepodne saznao sam da se tri igrača Leicestera nalaze u karanteni sa sumnjom na koronavirus. Eto, nadam se da Harvey ipak nije jedan od njih. Ako jest, jebiga, nisam imao sreće. Ili možda jesam? Možda je bolje što prije pokupiti to smeće, pa se riješiti muke – na ovaj ili onaj način! Atmosfera je zaista mordorska, posebno s ovdašnjim šugavim vremenom. Vi barem imate sunce, možete izaći u prirodu, hodati, trčati, sjesti na klupu, gledati u nebo, bilo što. Ja se mogu zabiti negdje pod krov, pobjeći od kiše i otvoriti pivu. Ništa bez pive ili barem bilo kakvog drugog alkohola. Sad mi je, nakon ovih par godina, potpuno jasno zašto Englezi tako bjesomučno loču. Naime, bez alkohola ova zemlja je naprosto NEPODNOŠLJIVA!

Ali, u ova sumorna vremena bez sporta ajmo brigu na veselje. Nadam se da će pauza (vjerujem ipak pauza) u engleskom prvenstvu brzo završiti i da ćemo do kraja uživati u svemu što nam pruža. S druge strane, nisam siguran da Klopp priželjkuje takav rasplet jer kako Liverpool u posljednje vrijeme izgleda možda se i ovakva prednost istopi. Šalim se, to je ipak nemoguće, koliko bi god bilo zanimljivo. U svakom slučaju, što da vam poželim, tariguz u jednu – konzervu u drugu ruku i prevrtite najzanimlijvije trenutke iz Premier lige. Pije li uopće netko više Coronu?