Englezi vole ruski novac, a Rusi vole englesku sigurnost i tu, otprilike, završava ljubavna priča između ove dvije nacije. Rusi su u Engleskoj dobrodošli samo ako troše svoje novostečeno blago i pozitivno utječu na englesku ekonomiju.

Pola Londona izgrađeno je ruskim, te ponešto i arapskim parama. Prosječan, a kamoli siromašan Rus u Engleskoj je dobrodošao kao Ante Rebić u danskom šesnaestercu. Bogati Rusi tamo su više nužno zlo, nego nasušna potreba, a njihova definicija u očima prosječnog Engleza je Rade Šerbedžija (Boris the blade) iz Guy Ritchie-va filma “Snatch”. Dakle, mutni likovi s novcem koji je zarađen nekom polulegalnom krađom, ali kad ga već sumanuto troše, neka ga potroše kod nas umjesto negdje drugdje.

http://sportklub.hr/Rusija2018/Blogovi/a63962-Cvijin-osvrt-na-jucerasnju-herojsku-pobjedu-nad-Danskom.html

Gledano s Otoka, Rusija je neka mješavina Mordora i turskog zatvora, a i službeni stav Ujedinjenog kraljevstva ne razlikuje se puno u odnosu na pogled mojega prvog susjeda. “Imaš li nekih problema na poslu, šef te ne voli”, pitao me je Adam nekoliko dana prije puta. Ništa mi nije bilo jasno, ali pojasnio je. “Sjajno da ideš na Svjetsko prvenstvo, ali nemoj izlaziti iz hotela sam i pazi da ne hodaš po vani previše, kažu da je strašno nesigurno”. Naravno, Adam nikad nije bio u Rusiji, a i ja sam već počeo sumnjati u svoju zdravu pamet. Uoči puta više niti meni nije bilo jasno kako izgleda ta Rusija i što se promijenilo u posljednjih nekoliko godina. Znaju li oni nešto što ja ne znam, pitao sam se. Mediji su danonoćno “bombardirali” upozorenjima. “Ako već morate ići u Rusiju, pazite da nikako ne skrećete pozornost na sebe i nemojte ničim odavati da ste Englezi!” I prije negoli sam stigao ovamo bilo mi je jasno da će velika engleska najezda, što je uobičajeno kada su bilo kakva važna natjecanja u pitanju, a kamoli Svjetsko prvenstvo, ovaj put definitivno izostati. Tako je i bilo, Engleza ovdje, u usporedbi sa svim ostalim nacijama, ima jako malo.

Prošetali smo Crvenim trgom na dan utakmice Engleske i Kolumbije. Enzglezi su se stidljivo izvukli iz svojih rupa, te odvažili pokazati bljedunjava lica i zastave s križem Svetog George-a. “Nema nas puno, pritisak medija je učinio svoje”, govori jedan navijač iz Swindona. “Čak se čini da nas ima još i puno manje jer obično po gradu ne hodamo u dresovima, već se trudimo ne izazivati pozornost previše. Šteta, jer nismo imali nikakvih neugodnost. Na žalost, kod kuće su stalno upozoravali da se ne ide u Rusiju, pa su se ljudi preplašili”. Kažem mu da mi je to poznato, s obzirom da i ja živim u Engleskoj. Sad niti njemu nije bilo ništa jasno, otkud je ovaj Srpskohrvatsko-engleski dvojac i što se tu događa? Bila bi to preduga priča, pa smo je zaključili s “uživajte i sretno”.

Ne želim širiti paniku među Englezima i vjerojatno nitko ovaj tekst nikada niti neće prevesti na engleski, ali ako netko ovdje ima izgleda “dobiti po njonji” onda su to upravo Englezi. Iako su u Rusiji prilično “ispod radara” po prirodi su razmetljivi i bučni, upravo kao i Rusi. Možda se zato i ne vole, jer su previše slični. Tko će ga znati…