Neven Cvijanović u svom novom blogu piše o klasičnom hrvatskom trčanju pred rudo.

Jutro poslije čitam raznorazne osvrte stručnjaka u stilu “što je i kako odigrala Hrvatska, gdje je mogla bolje, tko je igrao, a tko nije…”. Ima tu svega, zanimljivih teza, ozbiljnih analiza i prilično neozbiljnih škrabotina, ali malo kasnije ćemo o tome.

Ukoliko bih htio u jednoj rečenici donijeti osvrt nakon sinoćnje pobjede rekao bih vam da malo “skrolate” po stranici ovoga bloga i vratite se na izvještaj nakon prvog nastupa hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu. Dakle, ponovno smo igrali točno onoliko koliko je bilo potrebno za upisati i treću pobjedu. I to je više nego u redu!

Također, već sam negdje napisao da je Dalić trener koji vuče logične poteze, a to se i sinoć pokazalo isplativim. Čemu komplicirati kad može jednostavno?! Jesi li već osigurao prolaz u osminu finala – jesi! Imaš li dovoljno kvalitetnih igrača za poštedjeti prvu momčad i opet, i bez njih izboriti pobjedu – imaš! Pa, jednostavno – onda to tako i napravi. I, tako i bi!

The knock-out stage, so far…#FRAARG ????#URUPOR ????#ESPRUS ????#CRODEN ????#WorldCup pic.twitter.com/agR7mszjwW

— FIFA World Cup (@FIFAWorldCup) June 26, 2018

Nebitno, Hrvatska je prošla dalje, kako se i očekivalo, a što sad? Kao što rekoh, prolazim kroz izvještaje nakon utakmice i na web stranicama jednog ozbiljnog hrvatskog dnevnog lista čitam tekst s kim i kako možemo u finale, te tko bi nam trebao biti lagan, a tko težak protivnik na tom putu.

Autor nas vodi kroz ždrijeb nastavka natjecanja iz perspektive turista koji razgledava Rusiju i zaključuje da se na kraju ipak sve lijepo raspliće za običnog hrvatskog putnika namjernika jer ipak ćemo zadnje dvije utakmice igrati u Moskvi. Bogu fala, eto sve smo riješili! Ajmo lijepo svi zajedno sad kući, da ovdje ne gubimo vrijeme ova još dva tjedna, pa ćemo se mi vratiti na finale.

Sve po sistemu dalmatinskih iznajmljivača apartmana; ne moraš niti doći, samo pošalji pare! Dakle, niti dvanaest sati nakon prolaska u drugi krug ponavlja se uobičajena balkanska priča, kreće mentalni rulet u kojem su Hrvati nenadmašni majstori i koji će nas (još jednom) odvesti na put bez povratka.  

U nedjelju, u 21 sat po lokalnom vremenu Hrvatska će u Njižnom Novgorodu, u osmini finala, igrati protiv Danske. Tko sam ja da ikomu dijelim savjete, ali skromno i ponizno pokušat ću progurati jedan: zaboravite sve što je do sad bilo jer kreće novi turnir, u kojem na žalost, Hrvatska u posljednjih dvadesetak godina nije bila uspješna.

Još od ‘98. Hrvatska nije dobro odigrala knockout fazu velikih natjecanja. 2008. na Euru smo prošli u četvrtfinale, ali onda, izgubili dobivenu utakmicu. Na posljednjem skupu najboljih europskih momčadi opet smo izgubili u produžecima, ovaj put od Portugala. Ni sami, još i danas, ne znamo kako.

Dakle, man’te se snova o finalu, ne kupujte ulaznice unaprijed, ako ni zašto drugo onda da ne ureknete ekipu kojoj zasad ide dobro. Nema slavlja, nema nazdravljanja, nema šampanjca, ono čega posebno ne bi trebalo biti i što ne čini dobro nikomu su ovakvi glupavi tekstovi o mogućim protivnicima u finalu.

Najozbiljniji posao tek predstoji, a vjerovali ili ne – Danska će nam biti najteži protivnik do sad! Zašto? O tomu ćemo drugom zgodom, u nekom slijedećem tekstu, rekli bi moji Englezi “just to keep you on the edge of your seat”.