Kakav šamarčina hrvatskom rukometu u Budimpešti! Jedan balkanski derbi, onaj protiv Srbije smo nekako preživjeli i uzeli bodove, ovaj drugi protiv Crne Gore smo grubo prizemljeni, i to potpuno zasluženo.
Koronavirus, pokvareni telefon ili kojeg izgovora da se sjetite za ovaj debakl Hrvatske u četvtak u utakmici protiv Crne Gore, zaboravite ga.
Hrvatska iz Szegeda u Budimpeštu nije doputovala. Bili smo totalno izvan utakmice, a uz to smo Crnogorcima omogućili da prorade njihova najjača oružja, golman i šutevi iz vana. I u takvom stanju stvari kako smo u nekim trenucima izgledali poraz od šest razlike još i dobro izgleda na papiru.
Mjesecima od izbornika Hrvoja Horvata slušamo kako moramo raditi na obrani i kako je ona ključ svega. Kao da slušamo njegovog prethodnika na klupi Linu Červara. I onda se dogodi Crna Gora, obrana zajedno s golmanima potpuno zakaže i primimo 32 gola. I pritom jasno nemamo ideju u napadu. Netko je za to odgovoran…
Samo čudo nas može odvesti među četiri najbolje reprezentacije, što znači da i treće veliko natjecanje ne konkuriramo za medalje. Svi znamo tko vuče sve konce u hrvatskom rukometu godinama, pa zato već neko vrijeme sa strahom gledamo u budućnost i bojimo se da rukometu prijeti scenarij hrvatske košarke.
Koliko god ovaj Euro bio nereguralan i koliko god Hrvatska ima problema na ovom natjecanju sa stvarima koje imaju najmanje veze s rukometom, ovakvi porazi nisu slučajni, nego su plod dugogodišnjeg ‘rada’ HRS-a.
Za potpunu ocjenu izbornika pričekat ćemo kraj Eura, a onda vjerojatno i postaviti pitanje, je li vrijeme za neovisnog trenera stranca na klupi Kauboja…
Hrvatska, sretno u nastavku natjecanja…