Izbornik hrvatske rukometne reprezentacije Lino Červar u intervjuu za Sportklub je otkrio što očekuje od nadolazećeg Europskog prvenstva te kako se nosi sa silnim problemima pred početak natjecanja

Europsko prvenstvo počinje sutra, Hrvatska reprezentacije otvara protiv Crne Gore, ne u baš najboljem ozračju. Previše primljenih pogodaka protiv BiH i Katara ne ulijevaju samopouzdanje, a ozljede su priča za sebe.

Nakon Mihića, Milete i Šebetića, sad je otpao i Martinović. Ipak, kako kaže Červar, to samo donosi još veće zajedništvo u ekipu. 

“Mi smo samo ljudi sa svojim emocijama, kao trener uvijek volim da je obitelj na okupu, da su svi igrači tu tako da ovo nije lako. Nadam se da će novi izbornik nakon mene imati više sreće, da će svi biti kompletni. Što je tu je, moram prihvatiti da je ovo sve što imamo, ovih 16 igrača. Mi moramo razmišljati sada kako ćemo nadoknaditi taj hendikep, vidjeli ste da na desnom vanjskom imamo jednog igrača, otpadali su jedni za drugim. Sve reprezentacije to dira pa tako i nas. Moramo to pretvoriti u svoju snagu, u dodatni poticaj, u još veću borbu i zajedništvo, moramo pokazati da Hrvatska nije slučajno toliko dugo u vrhu svjetskog rukometa.”

Mnogo je mladih igrača na ovom EURU, kako vidite njihovu ulogu u reprezentaciji?

“Mi smo uzeli nekoliko igrača koji su već standardni u klubovima, Matanović i Ravnić recimo nisu mnogo igrali, Šarac i Mandić su se već dokazali. Ali uz sve iskusne igrače poput Duvnjaka, Muse, Cindrića, mislim da mogu pružiti još. Mislim da se između njih i ovih mlađih igrača može stvoriti dobra kemija.”

Na pitanje o Lini prije 15 godina i Lini danas, izbornik odgovara da je njegova uloga u reprezentaciji oduvijek bila raznovrsna.

“Ja sam uvijek bio jako zahtjevan, ako nemaš visoke zahtjeve, neće biti ni rezultata. Jak karakter dobiva se uz veliku bol, tako da bih u prvom redu istaknuo da sam vrlo zahtjevan. Isto tako često znam igrati i ulogu roditelja, ali mislim da je prepoznatljivo da sam se uvijek igračima obraćao pun želje za pobjedom. Pomalo sam ponekad možda bio i djetinjast, ja ni dan danas nikad ne vidim prepreku i želim biti bolji od drugoga. Ponekad je teško uvjeriti igrača da on može dati više, ali uvijek treba slijediti svoje iskustvo. I kad su me kritizirali, i kad su me htjeli i povrijediti, uvijek sam opraštao i uvijek ću opraštati. To mi daje snagu da svima dokažem da još vrijedim, jer dok god u meni postoji posvećenost, strast i privilegija da vodim reprezentaciju, uvijek ću željeti više, čak i pored svih osvojenih medalja. Želim pokazati da čovjek nikad ne smije ostarjeti i da uvijek mora željeti više i bolje.”

Kakav je odnos mlađih igrača prema starijima, prema jednom Duvnjaku i Horvatu?

“Naši igrači nikad nisu radili tu razliku među sobom, uvijek su pružili utjehu i potporu mlađim igračima kao rame za, utjehu ali im nude i svoje savjete i iskustva kako bi im olakšali njihov put. Vrlo je bitno uzajamno poštovanje među igračima i igrača prema reprezentaciji, a kod nas je oboje itekako prisutno.”

 Tko su najveći favoriti turnira i je li Hrvatska među njima?

“Moram biti iskren, mi nemamo argumenata da se svrstamo među favorite, mi desetak godina nismo igrali finale. Danska, Francuska, Španjolska, Njemačka imaju itekako argumente za to, mi jesmo osvajali te bronce, ali nismo igrali finala. Ja recimo svoju stariju generaciju koju sam vodio nikako nisam mogao motivirati za broncu, oni su smatrali da jednostavno moraju biti u finalu, morali su imati punu dvoranu za svoja nadmetanja. Iskreno, volio bih da još jednom, dok trajem i dok sam na klupi reprezentacije, igram još jedno finale.”

Što očekujete u Grazu?

“Ako je vjerovati po posljednjem natjecanju u Austriji, bilo je to 2010. kad smo posljednji put i osvojili medalju, čeka nas velika podrška, naši navijači su uvijek bili uz nas i davali nam dodatni impuls i uvjeren sam da će tako biti i ovog puta i veselim se tomu.”