Sjeverna prijestolnica, glavni je grad Narodne Republike Kine, ali tek drugi po veličini iako ima 14,5 milijuna stanovnika. Naseljeniji od Pekinga samo je u ovoj zemlji Šangaj. Peking je politički, kulturni i obrazovni centar Kine. Drugi put u svojoj povijest domaćin je Olimpijskih igara, prvi koji je domaćin i ljetnim i zimskim Igrama, nakon što su ovdje 2008. održane Ljetnje olimpijske igre.

Piše: Maja Todić

Povijest

Najraniji ostaci ljudskog stanovanja na području Pekinga pronađeni su u pećinama Brda zmajeve kosti u kojima je živio pekinški čovjek. Fosili homo erektusa iz ovih pećina datiraju iz vremena od prije 230.000 – 250.000 godina. Gradovi i gradovi države na ovom području postojali su i oko tisuću godina prije nove ere. S krajem prvog milenija, Peking pamti razna previranja i borbe oko vlasti, a i danas grad krase džamija Niujie i hram Tianning sagrađeni u periodu dinastije Liao.

Prijestolnicom je Peking učinio treći car dinastije Ming, Jungle. Grad je za vrijeme ove dinastije dobio današnje obrise. Vjeruje se da je Peking bio najveći grad na svijetu od 1425. do 1650. i od 1710. do 1825. Danas nije ni među deset najvećih. Malo nakon što je Peking postao prijestolnica sagrađeni su i Zabranjeni grad (1406.-1420.) i Hram neba (1420.).

Nakon revolucije iz 1911. godine kojom je sa vlasti svrgnuta dinastija Ćing i uspostavljena republika, bilo je ideja da se glavni grad ponovno bude Nanjing ali do toga ipak nije došlo. Nije dugo potrajalo ovo razdoblje, Juan koji je bio predsjednik republike uskoro je u djelo sproveo svoju ambiciju i proglasio se carem što baš i nije bilo popularno među narodom pa su se počeli nizati pokreti usmjereni protiv feudalizma. Pokret 4. svibnja na kraju je postao najjača frakcija i preuzeo je vlast nad Pekingom. Nanjing je ponovo proglašen prijestolnicom, a Peking je 28. lipnja 1928. preimenovan u Peiping – ‘sjeverni mir’.

Tijekom Drugog kinesko-japanskog rata, Japanci su osvojili Peiping 29. srpnja 1937. vratili su mu staro ime i postavili ga za glavni grad Privremene vlade Republike Kine koja je bila marionetska država pod upravom Japana. Carska japanska vojska osnovala je ovdje centar za bakteriološko istraživanje u kojem su japanski liječnici proizvodili i na ljudima testirali biološka oružja. Nakon predaje Japana u Drugom svetskom ratu, Pekingu je vraćeno staro ime. Bilo je to 15. kolovoza 1945. godine.

Tijekom Kineskog građanskog rata, 31. siječnja 1949. komunističke snage ušle su u Peking bez borbe, Mao Ce-Tung je 1. listopada iste godine proglasio stvaranje Narodne Republike Kine i Peking odredio za glavni grad. U to vrijeme, oblast Pekinga sastojala se samo od gradske jezgre i okolnih predgrađa. Urbani dio podijeljen je na nekoliko manjih distrikta unutar onoga što danas predstavlja Drugi kružni put. Od tada je nekoliko okolnih okruga priključeno općini, a površina grada uvećana je za nekoliko puta. Gradske zidine su porušene kako bi se oslobodilo mjesto za stvaranje Drugog kružnog puta. Sve do 2005. Peking se širio i razvijao samo u koncentričnim krugovima. Od tada se širi ubrzano bez obzira na ovakav vjekovni urbanistički plan.

Položaj i specifičnosti

Peking je smješten na sjeveroistoku Kine na povoljnom položaju između strateški važne regije Mandžurije i ostatka Kine. Planine na sjeveru, sjeverozapadu i zapadu štite grad od pustinjskih stepa. Duž sjevernih djelova grada izdiže se Kineski zid.

Urbani dio Pekinga nalazi se u centralnom dijelu gradske oblasti i zauzima mali deo grada, ali se ubrzano širi iz godine u godinu. Kapija i Trg Tjenanmen nalaze se južno od Zabranjenog grada, nekadašnje rezidencije kineskih careva. Zapadno od Tjenanmena je rezidencija najviših političara Republike.

Vlažna kontinentalna monsunska klima donosi Pekingu topla leta i uglavnom hladne, vjetrovite zime. Koliko su te zime suhe najbolje vidimo ove godine na informaciji koliko je vode pretvoreno u led kako bi se pripremile staze za natjecanje u skijanju.

Pješčane oluje do kojih dolazi zbog erozije u sjevernim i sjeveroistočnim djelovima zemlje sezonski su problem Pekinga. Ide se čak i do toga da se umjetno izaziva kiša kako bi se ublažile posljedice pješčanih oluja. Jedna od najtežih pogodila je Peking u travnju 2002. kada je na grad palo skoro 50.000 tona prašine u veoma kratkom periodu.

Ono što je poseban problem je zagađenje zraka koje konstatno čak pet puta premašuje najviše standarde Svjetske zdravstvene organizacije. Ovaj problem najviše nastaje zbog korištenja ugljena kao glavnog sredstva za ogrijev i izuzetno velikog broja motornih vozila. Puno se o ovoj temi pričalo pred Igre 2008. godine kada su vlasti najavljivale da će ograničiti stanovnicima upotrebu motornih vozila pa su u tom cilju zatvorene 144 benzinske pumpe u Pekingu. Tih godina je Kina potrošila čak sedam milijardi dolara kako bi očistila zrak. Ove godine, u jeku priča o pandemiji koronavirusa, karantena, testova i ograničenja nitko nije ni spomenuo kvalitetu zraka.

Arhitektura

U urbanom Pekingu preovladavaju tri arhitektonska stila. Prvi je, naravno, tradicionalna arhitektura carske Kine koju najbolje predstavlja vrata Tiananmen (Vrata nebeskog mira) koja je i simbol Narodne Republike Kine. Drugi stil se ponekad naziva i kinesko-sovjetski, korišten je od 1950. do 1970. Objekti iz ovog perioda podsjećaju na kutije. Posljednji je stil moderna arhitektura koja prevladava u urbanim djelovima grada.

Ono čime se u Pekingu posebno diči je Pekinška opera. Predstave se u njoj izvode kroz kombinaciju pjesme, dijaloga i i kodificiranim nizom radnji, borbama i akcijama. Predstave se izvode na arhaičnom dijalektu što ih čini veoma posebnim.

Igre

Zimske olimpijske igre 2022. druge su kojima je Peking domaćin nakon Ljetnjih olimpijskih igara koje su u ovom gradu održane 2008. godine. Peking je po tome jedinstven grad na svijetu.

Stadioni na ZOI 2022

Ovogodišnje Igre bit će održane na nekim već poznatim stadionima, ali ima i onih koji su napravljeni posebno za ovu priliku. Borilišta su smeštena u tri zone – Peking, Yanqing i Zhangjiakou.

Nacionalni stadion u Pekingu bit će prvi koji će ugostiti ceremoniju otvaranja i zatvaranja i Ljetnih i Zimskih olimpijskih igara. Na njemu neće biti sportskih događaja, ali će Ptičje gnijezdo pononvo biti u centru pažnje. Od 2008. pamtimo i Aquatics centar koji će ove godine biti centar održavanja natjecanja u curlingu kako na Olimpijskim tako i na Paraolimpijskim igrama.

Hokejaši će igrati u čuvenoj ‘Lepezi’ te Wukesong centru. Nacionalni ‘Oval’ za brzo klizanje napravljen je posebno za ove Igre i natjecanja u brzom klizanju dok će se umjetničko klizanje održavati u Nacionalnom zatvorenom centru. Big Air Shougang ugostit će skijaše i snoubrdere.

Nacionalni sliding centar bit će borilište za natjecanja u bobu, skeletonu i sankanju. Prvi je centar ove vrste i namjene u Kini. Posebna pažnja poklonjena je novom skijalištu – Nacionalnom centra za alpsko skijanje. Posebne staze i centre imat će biatlon, ski skokovi i skijaško trčanje.

Olimpijska sela

Svaka od tri natjecateljske zone ima po jedno olimpijsko selo.

Olimpijsko selo u oblasti Pekinga bit će uglavnom namjenjeno sportašima ‘sa leda’. Ima 2.300 kreveta. Po završetku igara bit će pretvoreno u kompleks za moderno stanovanje po principu iznajmljivanja stanova.

Selo u Yanqingu osmišljeno je po ugledu na sela u planinskim djelovima sjeverne Kine, oslikava kinesku kulturu i brigu za zaštitu okoline. U njemu će boraviti 1.430 sportaša i službenika.

U Zhangjiakou će biti smješteno 2.640 sportaša i službenika, a nakon završetka igara ono će biti pretvoreno u poslovni centar.

Neka Igre počnu!