U Pekingu se održavaju Zimske olimpijske igre, a naš Ivan Pećar pripremio je specijal tekstova u kojima se prisjeća nekih zaboravljenih trenutaka kroz povijest igara.

U prva dva nastavka mogli ste pročitati:
Ljubav i heroji zime: Harri je zlato vidio kod supruge
Ljubav i heroji zime: Zlatne godine

III dio: Snježna kraljica, tužni Ivica i kralj biatlona

Ove Igre će uvijek imati posebno mjesto u mome srcu kao i grad Salt Lake City. Radio sam tada na HRT-u i imao sam čast biti dio projekta Zimske Olimpijske igre. Raditi s velikim komentatorskim imenima koje sam do tada mogao samo slušati kako komentiraju moje heroje bila je velika privilegija. Naučio sam puno toga iz svakog razgovora s njima, ali se nadam da su i oni ponešto naučili od mene o biatlonu. Biatlon je tih godina postao moj najdraži sport, ali ovu priču ipak počinjemo sa skijanjem. Janica Kostelić više nije mala djevojčica kao na prošlim igrama već u Salt Lake City dolazi kao jedna od glavnih favoritkinja za medalje. Svi smo se nadali medalji, ali to što je ona uspjela napraviti nije mogao očekivati niti najveći optimist. Sa tri zlata(slalom,veleslalom,kombinacija) i jednim srebrom(super veleslalom) ušla je u olimpijsku povijest za sva vremena.

Poslije je toj zbirci dodala još medalja, ali to je tema za priču koja dolazi nakon ove. Teško je opisati oduševljenje svih, a posebno nas koji smo skijanjem zaluđeni od djetinstva, možda bi to najbolje opisao pokojni velikan Boris Mutić sa svojim komentarom i glasom koji drhti od sreće. Za razliku od sretne Janicine priče Ivičina je sasvim suprotna. Ivica Kostelić je kao i njegova sestra Janica muku mučio sa raznim ozljedama. Na ove igre Ivica dolazi kao vodeći slalomaš Svjetskoga kupa. Njegova prva pobjeda u slalomu sa startnim brojem 64 još i danas je rekordna jer nikada u povijesti niti jedan skijaš nije pobijedio utrku s tako visokim startnim brojem. Nakon odličnog devetog mjesta u veleslalomu Ivica u slalomsku utrku ulazi kao jedan od glavnih favorita, ali ne uspjeva završiti drugu vožnju i ostaje bez plasmana. Tužna priča ovog velikog heroja, ali znali smo da će jednoga dana doći i ona ljepša. Uz Ivicu slalomsku utrku nije završio niti Bode Miller, još jedan meni drag heroj. Ipak Miller je utjeho uspio naći u dva srebra (veleslalom i kombinacija).

Kralj Ole (Einar Bjørndalen) je u Salt Lake city došao kao veliki favorit, ali da će pokoriti biatlonski svijet na ovako superioran način teško je bilo očekivati. Uzeo je četri zlata jer je tada na igrama toliko i bilo disciplina, da ih je bilo šest kao danas njegova kolecija zlata bila bi sigurno veća. Petu zlatnu medalju oduzeo mu je norveški izbornik u skijaškom trčanju koji ga nije uvrstio u štafetu unatoč tome što je i u tom sportu bio najmanje treći po kvaliteti. Potvrdio je to Bjørndalen i petim mjestom u utrci na 30 kilometara. Njegova olimpijska priča trajati će još dugo tako da se trenutno opraštamo od njega. Ja ću biatlonske utrke posebno pamtiti zbog suradne na njihovoj realizaciji sa još dva velikana sportskog novinarstva Božom Sušecom i Slavkom Cvitkovićem. Možda je Slavko u završnom izvještaju najbolje opisao Bjørndalena. Komentar je išao ovako: Kad bi Bjørndalen išao u lov, možda ne bi puškom pogodio jelena, ali bi ga sigurno stigao na skijama.

Na svoj olimpijski put na ovim je igrama krenula je i Marit Bjørgen. Taj put bio je toliko dug i uspješan da ćemo je sretati u svim pričama do kraja ovoga serijala. U Salt Lakeu tada 22-godišnja Marit osvojila je srebro u štafeti i sigurno nije mogla niti sanjati da će na kraj tog puta dočekati kao najuspješnija olimpijka svih vremena.

Jedan od heroja ovih igara bio je i Samppa Lajunen, Finac koji je osvojio sva tri zlata u nordijskoj kombinaciji. Već u Naganu sa dva srebra je nagovjestio o kakvom se potencijalu radi jer je tada imao tek 18 godina. Njegova priča nakon 2002. brzo je završila pa ga se danas sjećaju samo istinski zaljubljenici u zimske sportove.