Iza nas je prvi krug doigravanja u NHL-u. Od 16 momčadi koje su započele epsko putovanje prema naslovu prvaka ostalo je 8. Utakmice koje smo gledali protekla dva tjedna ispunile su i nadmašile sva očekivanja. Tko je gledao prepričavat će, tko nije, krajnje je vrijeme da se ukrca na hokejaški TGV. Piše: Nikola Hodalj

Prvi krug ovogodišnjeg doigravanja u NHL-u završen je u ponedjeljak (16.05.) u 7:00 ujutro po hrvatskom vremenu kada je lijevo krilo Calgary Flamesa, Johnny Gaudreau, utrpao odbijanac iza leđa vratara Dallas Starsa, Jakea Oettingera, u 15. minuti prvog produžetka odlučujuće (7. utakmice) i tako odveo Flamese u polufinale Zapadne konferencije.

Bio je to oskarovski režiran, jedini mogući, kraj najuzbudljivijeg prvog kruga u NHL-u zadnjih 30 godina.

Iako, mnogi će reći, kada pogledamo tko je sve prošao dalje, da iznenađenja zapravo i nije bilo. Na Istoku su prošli Florida Panthers (4:2 protiv Washington Capitalsa); Carolina Hurricanes (4:3 protiv Boston Bruinsa); Tampa Bay Lightning (4:3 protiv Toronto Maple Leafsa) i New York Rangers (4:3 protiv Pittsburgh Penguinsa). Na Zapadu, Colorado Avalanche (4:0 protiv Nashville Predatorsa); St. Louis Blues (4:2 protiv Minnesote Wild); Edmonton Oilers (4:3 protiv Los Angeles Kingsa) i Calgary Flames (4:3 protiv Dallas Starsa).

No, samo usputni pogled na rezultate serija pokazuje koliko je neizvjesnosti i drame donio prvi krug. Jedina serija koja je završena očekivano brzo, bila je ona između Colorada i Nashvillea. Najbolja momčad Zapada, predvođena bekom Caleom Makarom, dominantnom izvedbom iskoristila je neigranje prvog vratara Nashvillea, Juusea Sarosa, iako sumnjamo da bi drukčije bilo i da je Saros branio. Ako bismo baš cjepidlačili i tražili iznenađenje povećalom, mogli bismo reći da je St. Louis ‘prebrzo“’ prošao Minnesotu. Predviđali smo da će to biti najneizvjesnija serija i mnogi od nas (iz redakcije Sportkluba) tipovali su na prolaz ‘Divljaka iz države hokeja’, ali Bluesi su pokazali zavidnu količinu kontrole te dobili na iskustvo.

Sve ostale utakmice bili su apsolutni trileri na koje su nas (srećom?) navikli hrvatski rukometaši i Goran Ivanišević.

Čak je pet serija došlo do famozne, odlučujuće sedme utakmice. To je drugi najveći broj odlučujućih utakmica u jednoj rundi doigravanja u NHL povijesti (najviše ih je bilo šest, 1992.).

Panthersi su, doduše, izbacili Capitalse u šest utakmica, ali ta je serija vrlo lako mogla otići do odlučujućeg dvoboja pa čak i ranije završiti (i to pobjedom Washingtona!!) da u zadnja tri dvoboja nije bilo nevjerojatnog Cartera Verhaeghea, napadača Floride, koji je u četvrtoj utakmici zabio za pobjedu u produžetku (čime su Mačke izjednačile seriju na 2:2). U petoj utakmici isti igrač gotovo je samostalno (s 5 bodova, 2 gola i 3 asistencije) doveo Pantere u vodstvo 3:2, a u šestoj utakmici, u Washingtonu, opet je Verhaeghe bio junak u produžetku i golom donio prolaz Floride u drugi krug. Svi će se složiti da su Capitalsi igrali odličnu seriju, da su Panthersi (najbolja momčad lige u redovnom dijelu) bili zreli za ispadanje. Ali, kako se ono kaže: ‘Mačke imaju devet života’, bome ‘Mačke s Floride’ imaju ih i 29, jer toliko su se puta vraćali iz izgubljenih situacija tijekom redovnog dijela. A imaju ih i dva, tri više, nakon preokreta u doigravanju.

Hurricanesi i Bruinsi igrali su dinamičnu seriju, u kojoj je svaka utakmica bila naelektrizirana, no i jedni i drugi disciplinirano su držali svoj ‘servis’ – svatko je pobjeđivao (i bio bolji) u utakmicama pred svojom publikom. A kada se situacija tako razvija, logično prolazi onaj koji je imao prednost domaćeg leda i zato su ‘Canesi prošli. Niti jedna utakmica u seriji nije išla u produžetak.

Ali zato su druge dvije serije na Istoku bile dvije najuzbudljivije u čitavom prvom krugu.

Toronto Maple Leafs imali su iznimno zahtjevan izazov: izbaciti dvostruke aktualne prvake, Tampa Bay Lightning. I to noseći breme kluba koji nije osvojio naslov prvaka od 1967., i još gore, vukući jaram momčadi koja pet sezona za redom nije uspjela proći prvi krug doigravanja. U ovoj seriji Maple Leafsi odigrali su možda i svoj najbolji hokej čitave sezone. Odigrali su na strahovito visokoj razini, čvrsto, borbeno – kako možda nikad u zadnjih pet godina nismo vidjeli Leafse – imali prvake u nizu situacija ‘na konopcima’. Da je koji igrač više iskorišten, koji šut otišao više u lijevo ili desno, koji se pak odbio na pravo mjesto, Toronto bi sada skinuo ‘prokletstvo prvog kruga’. Na žalost za sve njihove navijače, ni najbolje nije bilo dovoljno. Vratar Tampe, Andrej Vasiljevskij, bio je briljantan kada je briljantan trebao biti, a Tampa je odigrala šampionski autoritativno. Izdurali su Leafse, kažnjavali sve što su trebali, a pokazali na koncu da još uvijek imaju nos za dovođenje igrača koji će im donijeti pobjedu (Nick Paul, 2 gola za 2:1 pobjedu u zadnjoj utakmici). Obožavali ili mrzili Maple Leafse, mora vam ih biti barem malo žao i moramo priznati da su ove godine bili jako blizu.

Čudesna je bila serija Rangersa i Penguinsa. Gotovo svaka utakmica bila je ‘za prste polizati’. Od prve utakmice koju je odlučio Jevgenij Malkin nakon trostrukog produžetka, preko utakmica tri i četiri, u kojima su Pensi utrpali po 7 golova u svakoj, predvođeni legendarnim kapetanom Sidneyem Crosbyem i Jakeom Guentzelom te doveli ‘Plave bluze’ na korak do ispadanja (Pittsburgh vodio 3:1 u seriji). Do impresivnog preokreta Rangersa, njihovog vraćanja u utakmicama 5 i 6 kada su i u jednoj i u drugoj gubili 0:2 pa pobjeđivali 5:3, nošeni Mikom Zibanejdaom, Chrisom Kreiderom i Adamom Foxom. Sve do zadnje utakmice, prikladno završene u produžetku, golom ‘Bread winnera’, Artemija Panarina. Najuzbudljivija serija, prepuna maestralnih poteza, golova, asistencija, obrana. Kada biste samo tu seriju gledali od početka do kraja, mogli biste reći ‘evo sad sam se nagledao vrhunskog hokeja za cijeli život’. Gotovo da je čovjeku žao što je završena.

Baš su dvije serije na Zapadu, za koje su rijetki mislili da će biti neizvjesne, otišle do odlučujuće utakmice.

Edmonton Oilersi trebali su imati relativno ‘lak’ posao protiv iznenađenja sezone, LA Kingsa. No, ‘ko za vraga se vratar Kraljeva, Jonathan Quick, odlučio zainatiti i prizvati šampionsku verziju sebe iz 2012. i 2014. Neočekivani heroji, Trevor Moore i Phil Danault, potpomogli su iskusnog Kopitara i Browna te plejadu perspektivnih klinaca i do kraja su mučili Connora McDavida i Leona Draisaitla, prisiljavali ih da se dobrano pomuče za prolazak dalje. Oilersi su se opasno poigravali, no na kraju ipak zasluženo slavili i prošli dalje. Treba pohvaliti često osporavanog vratara Edmontona, Mikea Smitha, za dva ‘shutouta’ uključujući onaj u odlučujućoj utakmici.

Nešto sjevernije u pokrajini Alberta, navijači Calgarya grizli su nokte u sedmoj utakmici protiv tvrdoglavih Starsa. Bilo je jasno od starta serije da su Flamesi kompletnija momčad, napadački i igrački potentnija. Preko 200 šuteva u seriji na i oko gola Dallasa to dokazuje. No, Starsi su i ove sezone dokazali da su iznimno neugodni u doigravanju. Tvrdi, nepopustljivi, „dosadni“ i „naporni“. Njihov je junak, mladi američki vratar, Jake Oettinger. Da su prošli, trebali bi mu podići spomenik. Njegove bravure tijekom serije mogle bi se uvrstiti u rubriku ‘vjerovali ili ne’. U sedmoj utakmici, jedinoj u seriji koja je išla u produžetak, Calgary je Oettingeru uputio 67 šuteva na gol i popustio je tek na tom zadnjem, kada mu je pet minuta prije kraja produžetka zabio najbolji igrač Calgarya, Johnny ‘Hockey’ Gaudreau. Ako ništa, u Dallasu će se tješiti da imaju vrhunskog vratara za budućnost u mladom ‘Oetteru, dok su Flamesi pokazali ustrajnost i nepokolebljivost, a time nam priuštili šlager drugog kruga, playoff izdanje „Bitke za Albertu“ protiv Edmonton Oilersa.

Drugi krug počinje u noći sa utorka (17.05.) na srijedu (18.05.).

Parovi na Istoku su:
Florida Panthers – Tampa Bay Lightning

Carolina Hurricanes – New York Rangers

Parovi na Zapadu su:
Colorado Avalanche – St. Louis Blues
Calgary Flames – Edmonton Oilers

Ako je prvi krug bio ovako dramatičan, kakva će tek biti dva tjedna pred nama?

Koliko ćemo, kao navijači, izgubiti živaca i dragocjenog sna gledajući fantastičan hokej?

Jer, da parafraziram sjajnu Konstraktu s Eurosonga: ‘Navijači moraju biti zdravi. Biti zdravi, biti zdravi.’

‘Šta ćemo sad?’