Gosti današnjeg podcasta Sportkluba bili su slavni hrvatski vaterpolisti Lorenco Posinković i Milivoj Bebić

Razgovarali smo o aktualnim temama u hrvatskom vaterpolu, ali i hrvatskom sportu općenito, a započeli s prisjećanjem na neka velika postignuća hrvatskih vaterpolskih velikana.

Univerzijada Jugoslavija-Gvatemala 62:0,  28 golova. Milivoj, 28 golova ste zabili…

Bebić: Lijepo se prisjetiti tih dana. Zanimljivo da je semafor, u tada već razvijenom Japanu, bio kodiran na 20 golova, a kad sam zabio 21. stajalo je impossible.

Renco, što vi najviše pamtite iz svoje karijere…

Posinković: Kup prvaka iz 1992. godine mi je osobno najdraže, prvi trofej jedne Hrvatske momčadi. To mi je ostalo najjače u karijeri, neponovljivo vrijeme.

Milivoj, dvoje Olimpijske igre nezaboravno, zlato i srebro…

Bebić: Bilo je davno, lijepo se prisjetiti. Olimpijske igre su maksimum svakog sportaša i nastupit samo, a posebno medalja. Nezaboravni trenuci jer olimpizam traje i razvija sve najbolje što je u sportu, osim nogometa i dijelom u košarci je tamo, posebno u vaterpolu. Sjećanja su uvijek pozitivna.

Milivoj, koji vam je najdraži trofej?

Bebić: Teško mi je nešto posebno navesti, bilo je jako puno trofeja s klubom i reprezentacijom. Možda finale Los Angelesa gdje sam zabio ključan gol protiv Amerikanaca.

Slobodna Dalmacija POŠK- 1999., naslov prvaka Europe…

Bebić: Isto trenuci koji su ostali u pamćenju kao direktoru kluba, sjajna generacija. Imali smo sreću što smo imali sponzora u Slobodnoj dalmaciji, a onda i Splitska banka i njihovi čelni ljudi. To je važno jer nisu bili samo formalni sponzori, nego su njihovi direktori bili involvirani u svakodnevni rad kluba. To je bilo nužno za te velike uspjehe.

Renco, surađivali ste i s Rudićem kao trener vratara, kakva je bila suradnja u hrvatskoj repezetaciji?

Posinković: Malo sam se bavio trenerkim poslom do tada,  pa mi je bilo iznenađenje da sam i pozvan. Od 2007. do 2012. sam ih trenirao i Vićana i Pavića, a kasnije i Bijača kojeg sam doveo iz Juga u Mornar. Na svim tim natjecanjima su vratari bili dominantni. Osvojili smo SP, EP i London OI. Ne pamti se takva dominacija neke reprezentacije na OI

Sjećamo se dovođenja Bijača u Mornar iz Juga, rekli ste da će biti vrhunski svjetski vratar…

Posinković: Je, neki su mi ljudi zamjerali što sam doveo golmana, ali Bijač se tu profilirao i kad je došao u reprezentaciju bio je spreman za velike stvari. Jug je nakon njegova povratka dominirao i uzeo pet trofeja. Bijač je tu dominirao i kao osoba i kao vratar.

Milivoj, povjerenik ste Triglav regionalne lige i hrvatske lige, kakvo je sad stanje s obzirom na koronu, Triglav liga je u Final fouru u Dubrovniku…

Bebić: Pandemija je blokirala cijeli sport, tako da je sve podređeno tome. Ostao nam je još Final four i dvije kvalifikacijske utakmice za ostanak. Imali smo sreću da smo natjecanje u ligi završili u zadnji čas. Mi se nadamo da će se stvoriti uvjeti za odigravanje utakmica. Dopustila je vlada početak treninga i kroz sedmi i osmi mjesec se nadamo da će oba prvenstva biti završena kroz Final four, u protivnom zaključujemo sezonu.

Tri su kluba iz Hrvatske na Final fouru i Jadran iz Herecg Novog koji je blizu Dubrovnka, što je povoljno…

Bebić: Ako bi se počelo igrati, Dubrovnik je povoljan, jer Jadran nije daleko, pa to ne bi trebao biti problem. No, ako budu ovako stroge kontrole, onda to nije dobro za nastavak bilo kojeg sporta.

Renco, Final four je krema regionalnog vaterpola, pratite  i stanje u našim klubovima, kakvo je stanje u našim klubovima?

Posinković: U zadnje vrijeme se digao Šibenik Solaris, Jadran je stabilan u Splitu, ali POŠK i Mornar imaju financijske probleme. Bitno je stabilizirati klubove u tom smislu i producirati dobre igrače da bi reprezentacija nastavila biti ovo što jest. Bez toga će biti jako teško održati ovu razinu na kojoj jesmo. Ali to treba omogućiti svim klubovima. To je zadatak i klubova i vaterpolske organizacije.

Renco, reprezentacija je manje više uvijek u vrhu…

Posinković: Od 2007. Hrvatska redovito osvaja medalje, sad smo zbog puno zlata navikli da to mora biti zlato ili ne valja ništa, a to se ne može garantirati. Kontinuitet medalja je sjajan i to je organizacijski dobro posloženo. Ulaže se u mlade, svi maju sjajne uvjete, grade se kampovi. U-20 reprezentacija je osvojila zlato u Crnoj Gori. Dovoljan je broj jakih utakmica mlađih kategorija i tako se pripremaju sjajni mladi igrači za A reprezetnaciju.

Milivoj, u upravnom odboru ste Vaterpolskog saveza. Kakvi su planovi za budućnost i aktualno stanje?

Bebić: Od 2007. imamo kontinuitet osvajanja medalja. Savez je organiziran jako dobro, tu su svi uvjeti za vrhunske rezultate, a plan je tako i nastaviti. Moramo kao treći sa SP-a ići u kvalifikacije za OI, što je prioritet. To je ujedno pokazatelj kvalitete vaterpola. Potom je jako važno 2022. što smo u Spaladiumu organizatori EURA i već sad radimo na pripremi. Cilj su OI i pa EP pred domaćom publikom i tu ciljamo na zlato, a da bi to uspjeli treba reprezentaciju zadržati na okupu, a onda ići u pomlađivanje.

Milivoj, bilo bi lijepo vidjet pune bazene i u Splitu…

Bebić: Ovo je zaista prigoda da se vaterpolo odigra u najljepšim svojim uvjetima na otvorenom bazenu po ljeti. Da bi se završnica igrala ljeti inače, vezano je uz ostala natjecanja. OI su sredinom ljeta, tako da sve mora završiti mjesec do dva ranije, pa i SP. To su razlozi zbog čega se ne može kontinuirano završnica igrati ljeti. Pandemija je, čini se, otvorila tu mogućnost, ako se bude moglo igrati.

Renco, kako funckionira upravni odbor Kluba olimpijaca?

Posinković: Mi smo se svi nekako uključli kroz Klub olimpijaca da podignemo sport na takvu razinu i usmjerimo politiku da krene u pravcu koji će biti na korist sporta od kojeg ima jako puno koristi, ali se to kratko pamti u politici. Kroz hrvatski Klub olimpijaca se treba približiti modelu koji će klubovima i nacionalnim organizacijama pomoći da podigne sport na razinu na kojoj je nekad bio.

Kako to napraviti?

Bebić: Strategija razvoja sporta je usvojen dokument od strane hrvatskog sabora, dosta je opširan i općenit. Suštinski je bitan što se na njegovom temelju mora izraditi novi zakon o sportu jer se bez njega ne može raditi zakon, da se napravi iskorak u zakonu u sportu. Kakav će zakon o sportu doista biti teško je reći, tradicija, infrastruktura, financiranje, stručni kadar… Sport je specifičan jer postoji profi i amaterski i vrhunski sport jer je to nepoznanica široj javnosti. Vrhunski sportaš ne mora biti profesionalac i to je jako važno zbog samog zakona o sportu. Nadam se da ćemo biti svi skupa dovoljno aktivni da novi zakon bude povoljan za sport

Posinković: Kategorizacija sporta je bitna od amatera do profesionalaca. Ljudi zaborave da klubovi donose nastupima u Europi golemi benefit gradu iz kojeg dolaze. Kod nas se često brka javni i privatni novac. Nema ozbiljnog natjecanja u nogometu, klubovi nam propadaju, a prije je bilo normalno da nam klubovi igraju u Europi i da se dolazi do ozbiljnog novca. Kad Ultra festival pita za pomoć, svi im izlaze u susret, a kad klubovi kažu da bi igrali Europu, onda grad ne želi pogurati. Bez toga se ne može naprijed. Hrvatski sport je zasnovan na klubovima, a nije proizašao iz škola. Kod nas se to malo izokrenulo, ali bez pravih klubova, teško ćemo naprijed.

 .