Real Madrid je u potrazi za novim trenerom nakon što su se razišli sa Zinedineom Zidaneom.

Španjolski AS objavio je kako je francuski stručnjak uputio pismo Realu gdje se puno toga dotaknuo.

Zidane je imao ugovor s Realom do 2022. godine, ali ga je odlučio sporazumno raskinuti. Francuz je tako drugi put otišao iz Reala, no bez ijednog trofeja u ovoj sezoni.

“Na početku pisma istaknuo je svoju ljubav prema klubu. Napisao je da mu je bila čast igrati za Real i trenirati prvu momčad tog kluba. Odluku da preuzme klub po drugi put donio je zbog poziva predsjednika Florentina Pereza, kao i zbog velike podrške navijača. To što sam u Madridu proveo 20 godina, tijekom kojih su mi se desile najljepše stvari, najviše dugujem ekskluzivno Florentinu Perezu. On se kladio na mene 2001. godine, borio se za mene i učinio da dođem u klub, iako su određeni ljudi bili protiv toga. Kažem iz srca da ću uvijek biti zahvalan predsjedniku na tome. Uvijek”, napisao je Zidane, a onda objasnio razloge odlaska:

“Idem, ali ne skačem s broda i nisam umoran od treninga. U svibnju 2018. godine sam napustio klub jer smo tijekom dvije i pol godine imali toliko pobjeda i trofeja da sam osjećao da je potrebno nešto novo kako bi klub ostao na vrhu. Danas su stvari drukčije. Odlazim jer osjećam da mi klub ne pruža povjerenje koje mi je potrebno, ne pruža mi podršku da gradim nešto u srednjem ili dužem roku. Poznajem nogomet i zahtjeve kluba poput Reala, znam da moraš otići ako ne pobjeđuješ. Ali ovdje je zaboravljena jedna vrlo važna stvar, sve što sam gradio iz dana u dan je zaboravljeno. Sve što sam učinio vezano za odnose među igračima i 150 ljudi oko momčadi s kojima sam radio. Ja sam rođeni pobjednik i ovdje sam bio da osvajam trofeje, ali iznad svega mi smo ljudska bića, imamo emocije i svoj život. Imam osjećaj da te stvari nisu bile cijenjene.

Boljelo me kada sam nakon poraza čitao da će mi uručiti otkaz ako ne pobijedim u narednoj utakmici. Boljelo je i mene i cijelu momčad jer su mediji ciljano kreirali negativno ozračje, sumnje i nesporazume. Dobro je što sam uz sebe imao izvanredne momke, koji su do smrti bili uz mene. Kada su stvari bile loše, oni bi me spašavali pobjedama, jer su vjerovali u mene i ja sam vjerovao u njih. Naravno da nisam najbolji trener na svijetu, ali sam sposoban dati snagu i samopouzdanje potrebne u radu igrača, članova stručnog stožera i zaposlenika. Znam točno što momčad treba”, dodao je.