Hrvatska otvara novi prozor kvalifikacija protiv reprezentacije Walesa na Poljudu. Na prvu nezgodan protivnik, ali kada se dublje analizira momčad male države Ujedinjenog Kraljevstva, Vatreni ne bi trebali imati većih problema. Wales je na prekretnici i puno su bliže tome da se vrate u sivilo i prosječnost koja ih je krasila prije dolaska Balea i „zlatne“ generacije nego da nastave biti bitan faktor europskog nogometa. Piše: Bruno Roglić

Reprezentacija Walesa član je svjetske nogometne federacije, FIFA-e od 1946., a europske UEFA-e od 1954. Od tada su se na velika natjecanja plasirali „samo“ četiri puta. Prvi put bilo je to 1958. u Švedskoj kada su ispali u četvrtfinalu, a onda ih nakon toga nije bilo nigdje čak 58 godina. Njihov plasman na EURO 2016. u Francuskoj proslavljen je kao da su isti osvojili, a ključ svega je Gareth Bale i generacija koja se okupila oko njega zadnjih 10 godina.

Velšani ne samo da su se plasirali na EURO 2016., već su bez većih problema prošli skupinu, a zaustavljeni su tek u polufinalu od Ronalda i njegovog Portugala. Bio je to dvoboj možda i dva najbolja reprezentativna nogometaša u povijesti nogometa, teško da je itko ikad digao svoju reprezentaciju kvalitetom i da su toliko ovisili o jednom igraču kao što je Wales o Garethu Baleu. On i Ronaldo su pravi primjeri patriota koji su uvijek bili tu i uvijek dali sve od sebe, Bale je u jednom trenutku potpuno zanemario svoju igračku karijeru, odustao je od Real Madrida, ali za Wales je uvijek išao punim srcem.

Nakon tog povijesnog prvenstva u Francuskoj, Wales predvođen Baleom ponovio je isti uspjeh i četiri godine kasnije, izboren je plasman na EURO 2020. (2021. zbog korone), a i tamo su prošli skupinu. Vrhunac i takozvani „Last dance“ ove generacije bio je plasman u Katar. Wales se plasirao na Svjetsko prvenstvo nakon 64 godine suše i taj rezultat bio je zaista spektakularan i neočekivan, pogotovo jer su Bale, Williams, Ramsey, Allen i Gunter svi već u poznim godinama.

Plasman u Katar izboren je kako i doliči ovoj priči o velškoj generaciji. Protivnik je bila Ukrajina, cijeli svijet je navijao za narod pogođen ruskom agresijom, a Velšanima su davali jako malo šanse. Ipak, Bale i društvo nisu se obazirali na priče kako su Ukrajinci jači, kao i one pomalo lucidne kako ih treba pustiti da pobijede zbog stanja u zemlji. Bale je uzeo slobodnjak s nešto manje od 30 metara i to je bilo dovoljno da odvede Wales u Katar i tako se na savršen način oprosti od dresa nacionalne vrste. Ta pobjeda u lipnju prošle godine bila je i ujedno posljednja za reprezentaciju Walesa i na Poljud dolaze prekinuti taj negativan niz

Uz Balea, sada u ovoj pomlađenoj reprezentaciji nema niti Joe Allena, Ashleya Williamsa, Jonnya Williamsa niti Chrisa Guntera. Svi su oni objesili kopačke o klin i prepustili su mladima da nastave pisati čudesnu priču velškog nogometa. Protiv Hrvatske izbornik Rob Page neće moći računati niti na dvojicu od trojice najiskusnijih koji su još „tu“. Zbog ozljeda su otpali Ben Davies i Wayne Hennessey pa će tako jedini „veteran“ biti novopečeni kapetan Aaron Ramsey. On je osobno zadnjih godina daleko od ozbiljnog nogometa kojeg je pokazivao najviše u Arsenalu pa tako možemo reći kako ćemo na Poljudu gledati jedan potpuno novi Wales.

Novu reprezentaciju trebali bi predvoditi mlađahni Brennan Johnson, najbolji strijelac Nottingham Forresta ove sezone, a ne smije se zaboraviti niti na Daniela Jamesa, kojem su nekoć predviđali veliku budućnost u Manchester Unitedu. Nitko osim Ramsey nema preko 50 nastupa za reprezentaciju i to dovoljno govori o kako mladoj momčadi se radi. Pageu zasigurno neće biti lako s ovim mladićima pogotovo jer velška javnost nakon Bale i družine ima jednako visoka očekivanja.

Hrvatska nogometna reprezentacija s Walesom je u povijesti odigrala međusobno šest utakmica. Četiri u kvalifikacijama i dvije prijateljske. Prvi put igrali smo 2002. u prijateljskoj gdje smo odigrali prijateljskih 1:1, a drugi put 2010. kad smo ih prvi put i pobijedili s 2:0. Nakon toga odigrali smo četiri kvalifikacijske utakmice, prvi put za SP 2014. kada je Štimac na klupi upisao dvije teške pobjede i drugi put u kvalifikacijama za EURO 2020. gdje smo kod kuće slavili 2:1, a u Walesu remizirali 1:1. Obje reprezentacije plasirale su se tada na završni turnir.

Pred Walesom je sada težak put smjene generacija, a budućnost će teško izgledati briljantno kao i ova bliska prošlost. Gareth Bale, Joe Allen, Ashley Williams i Aaron Ramsey toliko su odigrali iznad svojih mogućnosti da je Wales jedna od ljepših nogometnih priča u 21. stoljeću. Sada je na novoj generaciji veliki pritisak da nastave s istim ili sličnim rezultatima, a realnost je ipak nešto drukčija. Wales je puno bliže tome da se vrati u nogometnu prosječnost u kojoj su bili više od pola stoljeća nego da nastave s učestalim plasmanima na velika natjecanja. Sve osim uvjerljive pobjede Hrvatske na Poljudu bilo bi veliko iznenađenje.