Zadnjih nekoliko dana uživali smo u moraliziranju, pozivanju na povratak nogometa narodu jer njemu i pripada. Naravno, na vrh sante leda popela se Uefa koja je osjetila da, koliko god Superliga ide protiv nogometa, još više ide i protiv njih samih i njihovih interesa. Jer zašto bi se nešto veliko s ogromnom količinom novca odvijalo u sportu koji je ono čime upravljamo.

Danas, lijepih vijesti na pretek, Superlige ima, ali je nema. Svi su je napustili, svi se kaju, fijuču ostavke, pljušte otkazi na sve strane i traje općenarodno veselje. Svi su napustili predsjednika Florentina Pereza, iako su svi koji su u tu igru ušli, ušli potpuno dobrovoljno.

Naravno, od toliko moraliziranja Uefe, čovjeg bi pomislio da su navijači, dakle, ona glava svega, ona stavka zbog koje bi se nogomet trebao igrati i zbog koje po nekakvom idealu postoji, bili ključ cijele te priče, kao uostalom i manji klubovi kojima bi se trebala pružiti veća šansa, ali baš na svaki način. Evo, skoro da mi je suza krenula od Uefinih žalopojki oko toga da bi ovim potezom nogomet bio uništen jer je tobože njima stalo do svega toga.

Kad ono, slijedi nam od 2024. proširenje Lige prvaka. Igrat će 36 klubova, a ne više 32 kao do sada. Od dosadašnjih 32, po četiri su rezervirana za četiri od top pet liga, a do sad je bilo tri za Francusku, kao petu. Međutim, sad će Francuzi dobiti i četvrtog prdstavnika. Pa je to četiri kluba puta pet liga jednako 20 klubova. Dakle, od 36 klubova, njih 20 je iz Liga petice.

Ali ne, tu nije kraj. Naime, dva mjesta su rezervirana za, po koeficijentu, najbolja dva kluba koja ne izbore Ligu prvaka kroz prvenstvo, a to bi bili engleski klubovi Manchester United i Liverpool. I ostaje nam još jedno mjesto, mjesto koje svakako svake godine zauzima najbolji klub po koeficijentu kojem prvenstvo ne nudi plasman u LP, što bi trenutno bio RB Salzburg.

Dakle, Uefa širi Ligu prvaka otvarajući četiri mjesta, a tri od ta četiri daje klubovima iz liga petice. Natjecanje nije potpuno zatvoreno, kao što bi, barem po početnom rečenome i viđenom bila Superliga. No, sve drugo ostaje slično ili isto. 22 od 36 klubova su iz TOP 5 liga Europe, preostalih 14 mjesta zauzet će oni klubovi iz preostalih liga koji inače ta mjesta popune, uz pokoju iznimku, a sigurno bi dio tih klubova poput Ajaxa, PSV-a, Shakhtara, Porta, dobio poziv i za Superligu.

A i sam format te nove Lige prvaka približava se onome što je predstavila Superliga, dok nije beznačajno naglasiti da je to nešto o čemu je Florentino Perez gvoreći da će do takve Lige prvaka doći, ali malo prekasno zbog njega i nekih drugih šefova klubova koji troše neviđene svote novca.

Gdje je tu povratak nogometa narodu? Gdje su tu mali klubovi, gdje je tu draž i čar nogometa kao sporta i jednake šanse svima? Licemjeri ne posustaju, već punom parom idu naprijed, kao što se ide kažnjavanjem Trabzonspora izbacivanjem iz Europe zbog kršenja financijskog fair playa, ali se Manchester Cityju isto to oprašta. Sad je taj isti Manchester City u poziciji pobrati Ligu prvaka, a nije ju smio ni igrati, a u trenutku stupanja u Superligu ta ista Uefa mu prijeti izbacivanjem iz tog natjecanja.

Živio poklik NOGOMET NARODU!