Hrvatski nogomet zakoračio je u četvrto desetljeće, no nažalost i dalje ima puno stvari koje ne pripadaju zelenom travnjaku. Kroz aktere i događaje prisjetiti ćemo se kako se gradila Hrvatska nogometna liga, što je sve proživjela i koliko smo, ako uopće jesmo, nešto naučili.

“Vlatko i Zorko, dižite listiće, jebo vas B…” urlao je Zdravko Mamić na Vlatka Markovića i Zorislava Srebrića u trenucima najdramatičnije skupštine HNS-a u povijesti. Tog 17. prosinca 2010. godine Igor Štimac je imao namjeru postati novim predsjednikom Hrvatskog nogometnog saveza. Kako danas gleda na ovo događaje Igor Štimac nam je ispričao iz Kalkute, gdje s reprezentacijom Indije čeka tri utakmice u kvalifikacijama za Azijski kup.

“Kao na poraz pravne države, ništa drugo”,  rekao je Igor Štimac, koji je izgubio 25:24 u glasanju protiv Vlatka Markovića.

Izborna skupština Hrvatskog nogometnog saveza (HNS) otvorena je incidentom i prije nego što je službeno počela. Do problema je došlo zbog sukoba oko vjerodostojnice jednog od predstavnika Dubrovačko-neretvanskog saveza. Na prvom zasjedanju su kao predstavnici ovog saveza izabrani Krešimir Vejić i Mato Previšić, no ta je e odluka kasnije poništena, a potom su kao delegati izabrani Vejić i Tomislav Jurjević. Međutim, Vejić je po dolasku u hotel Westin gdje se održava Skupština ostao bez legitimacije koju je uzeo Previšić. Zbog toga Igor Štimac nije dozvolio početak rada Skupštine što je izazvalo burnu reakciju Zdravka Mamića koji je Štimcu poručio da je razbojnik. Mamić je potom vikao i prema Zoranu Cvrku koji vodio osiguranje da uspostavi red.

“Nećeš razbojniče”, vikao je Zdravko Mamić prema Igoru Štimcu u trenucima kada je shvatio da gubi tlo pod nogama.

“Puno je toga o tome već rečeno. Ponosan sam na sve one ljude koji su prepoznali u meni čovjeka koji će donijeti radikalan zaokret u odnosima unutar nogometa. Nije bilo lako tim ljudima, bili su iloženi strašnim pritiscima, neki su izgubili i posao. Veliki pritisci, podmetanja, u dvoboju dva programa. Jednog koji nije postojao i drugog koji je nudio nešto novo. Važno je tu naglasiti da su mediji kao Vlatkovog nasljednika vidjeli ili Bobana i Šukera. Ja sam porazgovarao s obojicom i oni su mi rekli da se ne namjeravaju kandidirati, iako sam se ja nadao da će oni to jednog dana postati.”

Koje su bile osnovne značajke vašeg programa?

“Imali smo program izgradnje četiri kampa po regijama, dva mala stadiona u Vukovaru i Kninu gdje smo željeli da igraju naše mlađe dobne reprezentacije. Podnijeli smo i financijsku podlogu svih naših programa. Naravno, imali smo ideju i baviti se natjecanjem, te sređivanjem sudačke organizacije. Naravno još tada sam govorio kolika je važnost TV prava. Sada se to daje na sva zvona.”

Nacionalni stadion nije bio dio vašeg programa?

“Nije, jer tada bi lagali. No, imali smo želju da razgovaramo s Vladom jer stadion je nužnost. No, ne nacionalni, već stadion koji će cijelu godinu biti u pogonu, gdje bi klubovi igrali. Bilo je tada previše nesuglasica. Ne možeš investirati u stadion velike novce, a da se na njemu odigra par utakmica reprezentacije. No, naravno stadion se mora izgraditi.”

Vlatko Marković je bio u tom trenutku vaš protukandidat, ali svima je jasno da je to bila borba protiv Zdravka Mamića.

“Vlatko je tada već bio teško bolestan, a prije toga u trenucima kada sam ja bio član Izvršnog odbora vodili smo žestoke rasprave. Nismo se slagali i jedan od mojih motiva da postanem predsjednik HNS-a bila je u činjenici da je on već bo dosta bolestan, da Savez nije funkcionirao, a Zorko Srebrić sve vješto prikrivao. Imali su oni već tada detaljne upute što i kako raditi. Sve zajedno kažem napravio sam najbolje što sam mogao, no u toj neregularnoj predstavi smo izgubili. I kada je tako nemam si što predbaciti.”

Mamić je pobijedio, učvrstio svoju poziciju iz vlastitih interesa.

“Tu se ne bih mogao složiti s vašom konstatacijom. On je imao veliki strah da ću ja privilegije koje je imao Dinamo prebaciti Hajduku. Rekao je da u mojim venama teće više bijele krvi nego u njegovim modre. Rekao je da ne može takav Hajdukovac voditi HNS. To je bila njegova velika pogreška. Da sam ja bio predsjednik HNS-a ništa mu se od ovog što mu se dogodilo ne bi dogodilo niti bi izašlo u javnost. Ja bih ga doveo u red po pitanju ponašanja, jer on je tim svojim istupima samo i jedino štetio sebi i svojim poslovima.”

No, Mamić je tražio valst, te definitivnu potvrdu kod navijača koju nikada nije dobio.

“Zdravko je čovjek koji je želio moć, a još više od toga je tu moć želio stalno pokazivati i dokazivati. Imao je taj nagon da dominira, a to nije dobra karakteristika. Što se tiče njega kao klupskog djelatnika, on nije educiran, ali on je najbolji mogući trgovac. Taj osjećaj za biznis i prodaju nogometaša nije nitko nikada imao. On i Tramp su tu prave babaroge. Od Dinama je napravio jedan stroj. Koji ima rezultate. I to je ono što mu nikada nitko neće moći oduzeti. To je klub koji se samofinacira, a to je rijetkost u ovom dijelu Europe.”

No, puno je toga kontrolirao. Imao je veliku mašineriju ljudi koja ga je slušala i pratila. I pravilnici u HNS-u su mu pogodovali.

“Ono što treba reći, a činjenica je da je Mamić iz Dalamcije odveo najveće talente iz razloga što su mu to HNS-ovi pravilnici dopuštali. Nitko to nikada nije posebno apostrofirao, a to je jedna od vitalnih stvari na putu do njegovog uspjeha, te Hajdukovog neuspjeha. Jer mu je smanjio moć. Da radio je što je bilo dopušteno, je li to bilo ispravno – nije.”

No, na kraju ste prošli preko svega, ponovno ste jedan drugom pružili ruku u trenutku kada ste postali hrvatski nogometni izbornik.

“U životu pamtiš, ali ako želiš živjeti, raditi, natjecati se onda su neke stvari neminovne. Prije svega ja sam želio biti nogometni trener. To je bio moj izbor. I kada se otvorila ta mogućnost morao sam sjestio s njim i Šukerom i razgovarati. Recite vi meni tko ne bi volio biti izbornik, a trener je i dio je te obitelji HNS-a. No, nije mu nikad palo na pamet da mi sugerira tko će igrati, iako je kao javna tajna da sastavlja reprezentaciju.”

Mamić je završio u Međugorju kao bjegunac od hrvatskog pravosuđa. Dakle, kao osoba koja je vodila jedan od dva najveća kluba na način koji se klub ne smije voditi.

“Dakle, pravosuđe je to koje sve mora rasčistiti, a država ta koja mora imati snagu i sve to provesti. Dakle, nije Mamić tu sporan, to je problem ove države, društva i svih onih koju na bilo koji način u svemu ovome mogu utjecati. U uređenim sredinama ako si se ogriješio o zakon zna se što slijedi. A na njegovom primjeru se samo može naučiti da je moć opasna, posebno ako ona vlada tobom, a ne da ti imaš moć i usmjeriš ju na pravi način i u prave stvari” – zaključio je Igor Štimac, gotovo dvanest godina nakon jedne od najvećih sramota u povijesti našeg nogometa.”