Dinamo je osvojio još jedan, tisućiti naslov prvaka, potvrdivši samo dugogodišnju nogometnu, ali i logistički moć koju nikako ne smijemo podcijeniti.

Hrvatski medijski prostor uzurpirali su predsjednik i premijer, bjegunac od hrvatskog pravosuđa, koji ‘raketira’ iz Međugorja i po novom jedan – pogubljeni nogometni trener. Trend, moda, koja zapravo truje i prečesto vrijeđa naš intelekt. Plenkošenka i “Lepog Zokija”, prepuštam kolegama, ja ću se malo baviti – ‘nogometnom trač partijom’.

“Što te ne ubije, to te ojača. Na udarce sam navikao. Nije to meni nikakva novost. Da sam na sedmom mjestu vjerojatno nitko me ne bi napadao. Neovisan sam, mogu svakom reći sve. Čist sam kao suza. Ne bavim se muljanjima, manipulacijama, kombinacijama. Ili pošteno ili nikako. Plan mi je da odradim ugovor s Osijekom još dvije godine i naravno da se nadam da ćemo u tom periodu osvojiti neku titulu.”

Nenad Bjelica, nekoć odličan nogometaš, nesumnjivo talentirani i dobri nogometni stručnjak, od mirnog, simpatičnog i uspješnog gospodina, za samo nekoliko mjeseci pretvorio se – u prvaka antipatije. Njegov posljednji medijski obračun s Dinamom i Rijekom, s kojima je odigrao dva remija i izgubio iznenadnu priliku da postane prvi trener koji će u Osijek donijeti naslov prvaka je pokazao da Nenad Bjelica ne zna sportski prihvatiti poraz.

I sve to još mogu progutati, ali sljedeća izjava će oslikati sav licemjer njegovog karaktera.
“Reći ćete mi bio si u tom klubu. U prvoj sezoni nismo imali nijednog igrača na posudbi. U drugoj sezoni po jedan igrač u četiri kluba, jedino u Lokomotivi dva igrača. Apsolutno sve regularno. U prvoj sezoni nismo imali nijednog igrača na posudbi. A osvojili smo prvenstvo s 25 bodova prednosti ispred drugog i 30 bodova prednosti ispred trećeg.

Dakle, poljubio je ruku Zdravku Mamiću, došao u klub koji je svojih posljednjih petnaest godina gradio – na dokazanom i dosuđenom kriminalu – je nešto što će mi Bjelicu etiketirati za sva vremena.

Dinamo je osvojio još jedan, tisućiti naslov prvaka, potvrdivši samo dugogodišnju nogometnu, ali i logistički moć koju nikako ne smijemo podcijeniti. I bez koje Dinamo danas ne bi imao status – europski respektiranog kluba.

No, današnji potez i poruka koju je poslao Nenadu Bjelici, svom bivšem treneru i današnjem strategu Osijeka citatom iz kutnog filma – Maratonci trče počasni krug –  “Laki je malo nervozan” mnogima simpatična i duhovita, za mene je samo slika danas Dinama koji je pripada Dinamovcima, već samo jednoj uskoj, interesnoj skupini.

Dinamo je oduvijek, dok u njega nisu zakoračili barbari, bio fin gospodski uglađeni klub. U kojem se i 24 godine čekalo na naslov prvaka, zato što nekad momčad nije imala snagu, ponekad zbog toga što su se neki drugi Savezi i neki drugi klubovi upravo ponašali prema Dinamu, kako se on ponašao prema ostatku društva posljednjih petnaest godina. I u taj smo se Dinamo mnogi – zaljubili.