Nisam dupelizac, jasno je poručio Antonio Conte u ljeto 2019. kada je došao na klupu Intera uz negodovanje navijača koji nisu mogli prihvatiti da legenda Juventusa vodi njihovu momčad.

Na rubu otkaza bio je na početku ove sezone, ispao je potom u skupini Ligi prvaka, da bi u nedjelju četiri kola prije Interu donio toliko željeni naslov, prvi nakon 2010., čime je prekinuta dominacija Juventusa.

Nije Conte odustajao od svojih 3-5-2 što mu je savršno funkcioniralo i u Juventusu i u Chelseaju gdje je osvajao naslove.

Nije se libio ni maknuti najveću zvijezdu momčadi, ali problematičnog Maura Icardija da bi napravio mjesta za Romelua Lukakua, koji mu je ove sezone to vratio te je kao najbolji igrač momčadi u 33 utakmice zabio 21 gol uz devet asistencija.

U siječnju 2020. iz Tottenhama je doveo i Christiana Eriksena, koji se u početku nije snašao, da bi postao bitna karika u veznom redu.

Problema je imao i s Perišićem, kojeg je prvo otpisao pa poslao na posudbu u Bayern, da bi Ivan ove sezone postao jedna od najvažnijih karika.

Odnos s većinom igrača Conte je baš najbolje opisao u odnosu s Perišićem.

“Da trener ispuni svoje ideje treba suradnju igrača i njegovu spremnost na težak rad. Perišić za to nije bio spreman, no s posudbe iz Bayerna se vratio s drugačijim mentalitetom. Takav Perišić mi je trebao”; jasan je bio trener Intera.

Pojavile su se glasine da bi već na kraju sezone mogao dići sidro.

“Uživat ćemo u ovom, zaslužili smo to uz puno znoja. Vrijeme je za slavlje, bit će vremena da pričamo o budućnosti”, jasan je Conte.

Sienu je uveo u Serie B, s Juventusom je dominirao Italijom, s Chelseajem je pokorio Premier ligu, s Interom Serie A…

I uvijek je ostao svoj, onaj koji ne liže ničije dupe da bi ostvario zacrtani cilj. Zato mu i treba skinuti kapu…