Bio je najbolji đak u HNS-ovoj akademiji. E, to je ispod tribine koja nosi ime Branko Strupar u Genku pokazao Dinamov trener.

To je onaj trenutak kada novinar može postati Ćiro Blažević, a Damir Krznar Robert Prosinečki. Ako slučajno niste čuli priča ide ovako. Miroslav Ćiro Blažević je 1987. godine izjavio da će on pojesti svoju trenersku diplomu (koja je rodila nezaboravni Dinamov naslov iz 1982. godine) ako Robert Prosinečki postane igrač. Naime, tada je Ćiro rekao Robijevom ocu Đuri da od njegovo malog neće biti igrač, te da ga on ne vidi u zagrebačkom Dinamu. Samo dva dana kasnije je Dragan Đajić, jedan od najvećih nogometaša u povijesti Crvene zvezde nazvao u Zagreb:

“Ćiro, jeste sigurni da puštate Prosinečkog. Pristojno je nazvati i još jednom pitati jeste li sigurni?

Sve ostalo je povijest.

Tri mjeseca je prošlo od kada je Damir Krznar krenuo na samostalan put. Liga prvaka kao najnormalniji zalogaj, nedovoljno odmorni reprezentativci i neki igrači sumnjivog potencijala. I jedna ozljeda koja je odredila cijelu sezonu. Prije samo dva tjedna Dinamo je u Maksimiru odigrao najslabiju europsku utakmicu u posljednjih nekoliko godina, a nakon ispadanja od Šerifa uz trenera se stavio veliki upitnik. I sam sam pokazao palac dolje lijevom beku, s kojim sam proveo jedan dio života na relaciji – novinar – igrač. I uvijek je imao kredit, kojeg mu ovoga puta nisam dao.

Damir Krznar je mladi trener, ali već jako dugo pomoćnik. Iako je izabrao sasvim suprotnu stranu, ovo što se dogodilo Dinamu u Genku prije svega njegova je majstorska rola. Genk je sjajno skeniran, napad koji je neugodan i opasan i obrana koja je apostrofirana kao dosta lošiji dio momčadi.

I takvom belgijskom sastavu dečko iz Zaboka je pustio posjed lopte, a svoje je igrače ponajprije pripremio da odigraju savršenu defanzivu. I čekao polukontru i kontru, te nekoliko igrača reprezentativne klase koji su nosili Modre proteklih sezona. Petković na jednoj povučenijoj poziciji miran i točan, s bijele točke hladnikvrno ubitačan. Ivanušec koji nema limite, zbog kojeg i Zlatko Dalić mora biti sretan i Mislav Oršić koji je bio iz najboljih prošlosezonski predstava. I po meni ključni trenutak, a to je ona ozljeda Arijana Ademija. Dogodila se za Krznara u najnezgodniji trenutak. On se oporavio, opet su mu pluća bila kao u najizdržljivijeg triatlona i bicikliste. On je taj, koji drži taj savršeni balans.

Lutao je dugo ovog ljeta i rane jeseni Dinamov trener. Ali, vidio je greške, korigirao je i sasvim se zasluženo ponovno vratio u euro igru. Šteta samo što ovu skriptu nije imao u Moldaviji.