Samo borba za vlast, moć, privilegije, sve to u Maksimiru traje već jako, jako dugo.
Hrvatska se 13. prosinca bori za drugo svjetsko finale, reprezentacija čiji su temelji udareni upravo na Hitrec-Kacijanu, ima prigodu otići u sportsku besmrtnost. Nogometno, dolaze iz kluba u kojem se dobro trenira, koji radi progres hrvatskog nogometa. Ali dolaze i iz kluba koji je neke od njih – učinio ipak lošim ljudima.
Koliko god bio u sjeni, nikako se s ove udaljenosti od Zagreba ne može nikom priznati da on nije taj koji je stvorio jednu od najvećih reprezentacija na kugli zemaljskoj, te ozbiljno natjecateljski relevantni klub u Europi. Mnogi to znaju, ali ih ne zanima, ali posebno mi je znakovita potvrda Darija Srne, prethodnog velikog kapetana Vatrenih koji u svojoj knjizi kaže:
“Zdravko Mamić, ne znam koju je tada on funkciju obnašao (znaš dragi Srna, on je bio i ostao gazda ovog HR nogometa) me jednom kao kapetana pozvao da razgovarao o smjeni Slavena Bilića. Luka Modrić i ja smo bili protiv.”
Zdravko Mamić, otac i majka ovog Dinama, vladar HR nogometa daleko od ideala običnih, skromnih i poštenih Dinamovih navijača, prije nekoliko je dana poslao poruku:
“Klub vode neke fukare, koje ne bi mogle voditi niti selo pokraj Laktaša.”
Da je spreman na podmuklu borbu pokazao je u ponedjeljak. Na Dinamovoj skupštini koja je trebala biti redovna pod točkom razno je stajalo: glasanje o povjerenju prvog operativca kluba Krešimira Antolića. Skupštinari su podržali Mamića, a ne Antolića i to je jasna poruka tko kosi, a tko vodu u Dinamu nosi. Već se mjesecima priča o sukobu Mamiću lojalnih ljudi u Dinamu i onih koje je stvorio, koji su mu jeli iz ruke i klečali na koljenima, e iste te Jude su odlučile preuzeti “Svetinju.”
Mamić je nepogrešivo birao suradnike. Ne odveć pametne, ali poslušne, vrijedne i nadasve lojalne. U slučaju Krešimira Antolića se ‘kockao’. Naime, uzeo ga je kao bivšeg pripadnika MUP-a ponajprije da mu pomogne u ratu s Bad Blue Boysima. Trebao mu je u trenutku kada je javnost najviše okretala leđa, a on puno svoje račune u džepove. I Antolić je bio vjerni, sposobni i opasni sluga. BBB su združenim snagama gotovo uništili, a svoj način rada u klubu su provodili.
No, odlaskom Mamića, bjegunca od hrvatskog pravosuđa, s vremenom je i Antolić jačao. Vjerojatno je osjetio da Mamić neće izdržati pravosudnu bitku, počeo je voditi konce, založio se da Ante Čačić ostane, te polagano pripremao teren da Mamića pošalje u ropotarnicu povijesti, a on postane novim vladarom kluba iz Maksimirske 128. Taj miš koji je mislio da je postao mačka je eto završio baš onako kako i priliči.
U ponedjeljak je još jednom izgubio – samo Dinamo. Niti jedan niti drugi nisu dobar izbor za ovaj klub, no nažalost, trenutno u ovoj zemlji nema snage i struje koja bi stvorila pošten i pravedan klub. Jedan od promidžbenih pamfleta Bandićevog nasljednika bio je da će se pozabaviti Dinamom. I načinom njegovog upravljanja. Osim što je pogledao Ligu prvaka iz svečane lože nije učinio ništa. Nema više niti aktivista, plave četvorke, nikog tko bi se želio baviti – Dinamom. I to je jedina i toliko bolna činjenica.