Nenad Bjelica je u Maksimir stigao u plavom puloveru. Vjerojatno, sasvim slučajno. Ono što je sigurno, Gradski vrt je njegova prošlost.

Filip Krovinović, za mene osobno najbolji vezni igrač HNL-a (Ademi je to kada govorimo o defanzivnim veznim nogometašima) udahnuo je Hajduku jedan novi život. A Marko Livaja, koji je apsolutni simbol Splita, Hajduka i Torcide koju je uveseljavao golovima, ali i provociranjem Armade na Rujevici, srušio je mnoge rekorde i Hajduk stavio na mjesto broj – 2.

“Samo me zanima na kraju sezone, kada ne bude konačnog uspjeha, tko će platiti račun”, rekao nam je u jednom od ovogodišnjih razgovora Igor Štimac.

Svaki naslov prvaka košta, Hajduk malo više, jer trebalo je izbrisati gotovo desetljeće i pol pogrešnih odluka. Kao svojedobno početkom devedesetih Hajduk je počeo vraćati svoje talentirane momke, tada je složio momčad za Ligu prvaka, ove sezone za borbu za naslov hrvatskog prvaka. Za to je trebalo pronaći dosta novca, pomagali su znani i neznani, a taj će novac netko morati vratiti. Nadam se samo da kraju što se financijskog epiloga tiče ne bude isti rezultat. A to je potop.

Hajduk ima prigodu 26. svibnja osvojiti Rabuzinovo sunce, ali svi su svjesni da je to samo blijeda i utješna nagrada. Iako im se Dinamo cijelu ovu sezonu nudio, uostalom uspjeli su čak dva puta nadjačati Zagrepčane, za Splićane u najgorem mogućem trenutku Bruno Petković je u svom skupocjenom automobilu upalio GPS koji ga je navigirao na putu do Maksimirske 128.

Došao je Petko, Ante Čačić ga je stavio u vrh napada, a najbolji Dinamov nogometaš još jednom je pokazao da je forma prolazna, a klasa vječna. Dodavanje za Oršićevu majstoriju, potez je koji samo može odigrati Petković, potez koji vrijedi svaku kunu kupljene ulaznice. Ali da ne ostanemo samo na potezu, te u jednoj od sljedećih akcija sjajnoj asistenciji, Petković je bio gladan igre (da mi je znati tko je to s njim razgovarao), u tom prvom poluvremenu vezao cijelu obranu Osijeka na sebe, te je s nekoliko dodavanja stvarao šanse, a s nekoliko peta razgalio maksimirske tribine. Dinamo na Šubićevac ide po novi naslov prvaka s četiri boda prednosti ispred Hajduka. Sasvim dovoljno, da za dva tjedna Hajduk dođe u Maksimir i stane u špalir kako bi čestitao novom prvaku.

A tamo, uz lijevu klupu ispod Dinamovog zapada stajao je Nenad Bjelica. Ispod sakoa u friškoj večeri imao je plavi pulover. Vjerojatno sasvim slučajno. Vidio je na čijoj je strani sudac Pajač, te gledao svoje bivše vedete, koje je on proslavio, ali koje su i proslavile njega. Otišao je iz Maksimira odbačen kao stara krpa, stigao u Osijek po osvetu. Nije uspio, a sasvim sigurno je da je Gradski vrt njegova prošlost. Je li Maksimirska 128. njegova budućnost, kako se sve glasnije šapće? Prije sam vjerovao da je to nemoguće, da je glava visoko, a karakter stabilan. No, vrag je taj gazda…