Hrvatski izbornik mora francuskom kolegi platiti piće, jer je prvu momčad ostavio na plaži

Što ti je nogomet. U Osijeku 40 minuta odigraš vrlo dobro pa se raspadneš, u Splitu protiv Francuske B reprezentacije 70 minuta si nemoćan, na kraju imaš zicer za rušenje tradicije i velikana svjetskog nogometa. Skloni smo plesati između euforije i tragedije, nažalost naš izbornik ne zna prihvatiti kritiku, a zagrliti će fortunu koja mu je zapravo drugo ime. Osijeku packe, Splitu puse.

Dojam je vrag, a vrag je u detaljima, koje smo notirali u 180 minuta te nesretne Lige nacija.  Ping pong s golmanom mora prestati – odmah! Hrvatska ima broj 1 u Dominiku Livakoviću i točka. Nije Buffon, Schmeichel ili Courtois, ali boljeg Dalić nema. Nema Zlatko Dalić niti centarfora, ali me jako intigira Luka Sučić, koji se u 15 minuta našao i dvije velike prigode. Nakon jedne je dosuđen kazneni udarac, druga je otišla nekoliko centimetara pokraj desne vratnice južnog poljudskog gola. Vidljivo je da se u Linzu rodio jedna novi, drukčiji Luka, koji bi mogao ostati i te kako upamćen nakon desetak-petnaest Vatrenih godina.

Iako mu nisu prijetili Benzema, Mbappe, pa skoro ni Griezmann, Martin Erlić je odigrao debitanstku utakmicu za ‘kockaste’ kao neki prekaljeni rutiner. Malo me stopera ovako ugodno iznenadila, naravno, to je samo jedna utakmica, ali velika scena i veliki suparnik mjesto su gdje se pokazuje potencijal i moć i klasa. Erlić i Gvardiol, tu je Šutalo, Sosa. Nema panike za obranu u koju ponavljam od senatora može jedino Lovren.

Srećković je taj Zlatko Dalić, jer vrijedni nogometni radnici, koliko god im bilo teško, odgajaju nove naraštaje koji sugeriraju da Hrvatska neće tako brzo nestati s važnih svjetskih nogometnih kota. I iznova će se nogometni svijet čuditi, kako tako mali po broju stanovnika i registriranih igrača, a uvijek dolaze neki novi dečki koji će postati veliki.

Dvije teške utakmice su pred Vatrenima u sljedećih sedam dana. Najprije Danska u Kopenhagenu, željna osvete za SP i Francuska koja će na svom terenu ipak igrati u A sastavu. Natjecateljski nije nebitno, jer ispadanje u B razred i te kako prazni HNS-ovu blagajnu, a to mu neće ni Kustić lako blagosloviti.

Nešto je definitivno – Zlatko Dalić nema izbora. Mora hrabro otvoriti vrata nogometašima koji su potentni, koji imaju potencijal, koji su na kraju poljudske utakmice pokazali moć, dok se nekima, a među njima su i sentarori jednostavno mora reći – hvala i zbogom. Tu nema demokracije, tu nema kompromisa. Ako želi dobro nogometnoj reprezentaciji Hrvatske, a posljednično i samom sebi.