Nenad Bjelica, ako nije do sada shvatio da je na pustom otoku, onda je naivan kao francuska sobarica.

U raspravi prije derbi dvoboja Rijeke i Osijeka, koja se povela u prostorijama bivšeg tekstilnog giganta Sport Heruca, u jednu stvar sam savršeno bio siguran – da će Rijeka odigrati utakmicu na rubu ‘života i smrti’. Malo – jer ih je Bjelica posljednje dvije sezone izazivao – a više jer se neki ‘riječki svati’ trude da jednom odijenu dres i trenirku Građanskog nogometnog kluba Dinamo.

Plava boja i jedna od najboljih logistika u povijesti ovih nogometnih prostora (Džajiću i Cvetkoviću, sori, ali ne znam jeste li u tome ostali šampioni) jednostavno su ‘crvena krpa’ koja omađija. Josip Drmić će od ovog ljeta biti Dinamov napadač, a Goran Tomić se nalazi tamo negdje u čekaonici i sanja poziv iz Plavog salona. I odigrala je Rijeka baš tako, brzo, efikasno, moćno, na rubu prekršaja, s nekom posebnom energijom, iako su iz utrke za naslov već otpali.

Savezništvo Rujevice i Maksimirske 128. traje već godinama, a već su jednom odigrali istu predstavu. Sasvim slučajno radilo se o još jednom švicarskom reprezentativcu – Mariju Gavranoviću. Za svaki slučaj na Rujevici se našao i sudac iz Cestice, ali Tomić ga je lišio svih muka.

Što se Miškovića i Rijeke tiče ostao je važan zadatak. Dvije utakmice protiv Hajduka, jedna važna za prvenstvo i druga za Rabuzinovo sunce. I ako mene pitate, spreman sam cijelu plaću staviti na Tomića protiv Dambrauskasa u te dvije utakmice. A onda dovršetak posla s Drmićem. Neke stvari se ne zaboravljaju i neka savezništva se teško raskidaju.

Nenad Bjelica, ako nije do sada shvatio da je sam na pustom otoku, čak i neke struje u HNS-u žele Hajduku sve najbolje, onda je naivan kao francuska sobarica. No, ne mogu ga žaliti, jer se iz ruke tog gospodara jednom obilno nahranio.

Ali, onako do kraja iskreno, igra pragmatičan nogomet, isključivo posvećen rezultatu, ali ruku na srce on nema momčad koja je vrijedna naslova prvaka. Jednostavno nema tu klasu i toga je svjestan. Ostao mu je još jedan odlazak u Maksimir za dva tjedna, ali vrlo vjerojatno minus pet.

I stoga, ne ostaje mi ništa drugo: Gospodine Čačiću, prije nego što ste počeli raditi, neće vam trebati alat, čestitam vam na naslovu prvaka.