Splićani su jednako daleko od Europe koliko od posljednjeg mjesta HNL-a, no barem su postali realni. Koliko dugo će to trajati?

“Ne poštuju nas. Rugaju nam se, čak i nekad s pravom. Mi im damo povoda za to. A onda dođe faza da te žale, najgora faza. Čini mi se da smo sad u njoj. Dojma sam da bi nam cijela Hrvatska dala trofej. Evo vam, samo prestanite kmečati”, u prvom obraćanju kao predsjednik Hajduka istaknuo je Lukša Jakobušić pa između ostalog najavio moćan Hajduk.

Bilo je to 30. listopada.

I mislilo se da Hajduk gore ne može… Bar su se na Poljudu tako nadali.

Jakobušić je u međuvremenu smjenio dva trenera, kapetan više ne konkurira za prvu momčad jer novi ugovor nije potpisao, a Hajduk je danas jednako daleko od fenjeraša Istre, koliko im bježi i treća Gorica.

Svi hvale kako izgleda i igra momčad Mistera Tramezzanija, no njegovu žalost kao i svim njegovim prethodnicima teren će biti jedino mjerilo.

A brojke su neumorne, nakon pobjede nakon Šibenikom, Hajduk je izgubio tri utakmice, a na Poljudu tek minimalcem dobio fenjeraša Istru.

Barem su prestali kmečati, već su svjesni svoje kvalitete i realnosti.

“Mislim da smo bili loši samo jednu utakmicu dosad, onu protiv Lokomotive. U svakoj drugoj smo nešto pokušavali i radili na sebi. Moramo se pripremati za svaku utakmicu i davati maksimum, vidim to na igračima”, jasan je Tramezzani.

Misteru, kako mu vole tepati, nema sumnje trebat će dosta vremena da složi Hajduk kakav je on zamislio. Pitanje je samo hoće li navijači i čelnici istrpjeti da Hajduk tovari na petom mjestu i u utakmicama s klubovima vrha HNL-a bude apsolutni autsajder protiv kojeg se bodovi ne smiju gubiti, kao što je to bio slučaj u posljednjim dvobojima.