Zlatko Dalić je produžio ugovor, Luka Modrić najavio da će definitivni kraj biti u srpnju 2024. godine

Nakon Rusije i Katara, dva bisera u posebnoj ogrlici HNS-a, Vatreni svakako imaju pravo smatrati se jednom velikom i relevantnom nogometnom reprezentacijom. Tri desetljeća s mnogo unutarnjih peripetija: problematičnom ligom, zastrašujućom infrastrukturom, problematičnim čelnicima klubova, potkupljivom sudačkom organizacijom, divljim navijačkim skupinama, a opet u palmaresu stoji: Hrvatska – srebro na SP 2018., bronca 1998. i 2022., šest nastupa na svjetskim smotrama, pet na europskim. Najbolji igrač SP 2018. – Luka Modrić, u toj godini i ovjenčani najbolji svjetski nogometaš, te najbolji strijelac SP-a Davor Šuker 1998.

U tom nerazumljivom paradoksu stasalo je nekoliko generacija fantastičnih nogometaša koji su Hrvatsku nogometnu reprezentaciju pozicionirali na najviše svjetske nogometne kote. Nije to više tamo neki “Dark horse”, već momčad od koje mnogi strahuju, a velikani svjetskog nogometa – Brazil, Argentina, Njemačka, Italija, Španjolska, Engleska, Nizozemska veliko poštovanje.

U tom ozračju Hrvatska u subotu kreće u brzopotezne kvalifikacije za Euro 2024. u skupini u kojoj su Turska i Wales suparnici koje se mora ozbiljno shvatili, ali ruku na srce u sustavu gdje prvoplasirana i drugoplasirana momčad imaju izravan plasman na EP, sve osim jedne od te dvije spomenute pozicije bio bi ipak – veliki neuspjeh. O njemu vjerujem da nitko niti ne razmišlja, realnije je da Zlatko Dalić, koji je potpisao novi ugovor i Luka Modrić koji se bliži četrdesetoj godini života još uvijek želi traku oko ruke na kockastom dresu. Najprije je rekao da će odigrati Ligu nacija (Hrvatska – Nizozemska 14. 6., Španjolska – Italija 15. 6.), a nakon toga ostavio širom vrata i Euru koje će se u lipnju 2024. godine odigrati u Njemačkoj. Zemlji, gdje je Luka Modrić 2006. godine odigrao svoj prvi veliki turnir na SP-u.

Hrvatska će na startu novog ciklusa doživjeti minimalne korekcije. Naime, onaj proces smjene generacija na srebra u Rusiji je manje više uspješno obavljen. Više nema Dejana Lovrena, koji se umirovio, a nema ni Budimira, kojeg je zamijenio Sosa. Šteta što nema Luke Sučića, kojeg želi Liverpool, koji je svakako materijal za jedno ozbiljno rješenje u budućnosti. Livaković ostaje broj jedan, zadnja linija je mlada, ali ima klasu. Juranović i Stanišić za desnu stranu, Sosa i Barišić za lijevu, Joško Gvardiol je jedan od najsigurnijih članove elitne jedanaestorice. Josip Šutalo ili Martin Erlić. Trojka u sredini je nedodirljiva. Modrić, Kovačić i Brozović, te naprijed Perišić, do na kontra strani je najizgledniji Kramarić. U vrhu napada Livaja ili Petković. Naravno, tu su Pašalić, Vlašić, Musa, Majer, Ivanušec, kao imena na koja se Dalić može osloniti. I dalje nemamo pravog, rođenog golgetera, ali svakako imamo momčad koja može i na druge načine doći do pogotka.

Wales u Splitu (25. ožujka u 20.45 sati), Turska u gostima i polufinale Lige nacija u Nizozemskoj. Te će tri utakmice pokazati da li smo na tragu Rusije i Katara, koliko je momčad spremna već tu najaviti pohod na Ligu nacija, ali i svakako želju da se nakon svjetskih smotri dođe i do jednog europskog polufinala. Zlobnici će reći da smo potrošili sav mogući kontingent sreće, no nedvojbeno u ovom trenutku imamo vrlo respektabilnu momčad.