Lovro Majer je apsolutno do odlaska u Rennes bio najbolji vezni igrač u HNL-u. Govorim iz svoje perspektive, jer ja sam volio nogomet u kojem je dominiralo nadigravanje, nadmudrivanje, vic u igri.

Hrvoje Štrok je bio i ostao jedan od posljednih zagrebačkih haklera s dušom. Prohodao je u Jankomiru, na nogometnom igralištu Jedinstva u industrijskoj zoni, ali vic je donio s mnogobrojnih haklova s gajničkih livada i betona. Danas toga više nema.

“Nažalost, djeca danas dolaze u klubove s pet godina. I već rade i na snazi, na taktici. Pet godina? Pa kaj zna dijete s pet godina. Njemu je na pameti samo igra, uživanje u slobodi. Počeo sam igrati s 11 godina, a u Dinamo sam došao s 13.”

Hrvoje danas radi kao trener u NK Kustošiji, vodi kadete i pomaže prvoj momčadi. I iz prve ruke se žali.

“Nema tog našeg zagrebačkog haklera, posljednji je bio Lovro Majer. E, on je imao taj štih, igrao je na Kegliću, na ulici. Sada je toga sve manje i manje i to je nešto što će nam sigurno u budućnosti stvarati probleme pri formiranju igrača.”

Majer je baš igrač po guštu.

“Apsolutno, to je do odlaska u Rennes bio najbolji vezni igrač u HNL-u. Govorim iz svoje perspektive, jer ja sam volio nogomet u kojem je dominiralo nadigravanje, nadmudrivanje. To je bila moja nogometna filozofija. Nema ga u ovom trenutku niti jedna momčad. Krovinović bio bi najsličniji.”

Za one mlađe Hrvoje Štrok je bio nogometni znalac. Tehničar, dribler, igrač poteza. Nosio je dres Zagreba s kojim je osvojio jedini naslov prvaka, kasnije je igrao za Dinamo (osvojio Kup), Rijeku. Otkrio je kada već pričamo o ljepoti nogometa i momčad koju je naviše volio gledati.

“Ma tu Barcelona Pepa Guardiole nema konkurenciju. Xavi, Iniesta i Messi, to će teško netko nadmašiti. Kakva lakoća igranja, nogometna poezija.”

Kad smo kod poezije, onda se selimo u ulicu Silvija Strahimira Kranjčevića.

“Taj naslov sa Zagrebom je ipak nešto posebno. Nakon pet utakmica i pet pobjeda počeli smo šaptati, a Cico Kranjčar je imao ogromno povjerenje. Bila je to momčad koja je imala sjajnih igrača, bilo je iskusnih, nešto i mlađih. Ali velike zasluge idu treneru koji je znao što želi, već je bio i prvak i igrao je u Ligi prvaka. Nostalgija me ulovi, eto prošlo je već dva desetljeća.”

Pjesnici iz Kranjčevićeve trenutno se nalaze u četvrtom razredu našeg nogometa. To je jedna od najtužnijih priča HNL-a.

“Nažalost, srce me boli. No, jednostavno mi nismo pozvani da pričamo o tome. Netko je to dopustio. Uništiti takvu tradiciju, nažalost to je nešto što se nikada nije smjelo dogoditi.”

Štrok je usporedio HNL prije dva desetljeća i danas.

“Bilo je tada fantastičnih igrača, ima ih i danas. Dvije stvari mi se posebno nameću kao razlika. Prvi je infrastruktura, pritom mislim prvenstveno na travnjake koji su puno bolji, nama je u Kranjčevićevoj pala kiša i blato je bilo do koljena. Druga stvar je da su klubovi financijski puno stabilniji. U moje vrijeme su plaće redovito kasnile, bilo je dosta klubova koji su imali ogromnih problema. Ima i danas toga, ali znatno manje.”

Hrvoje ne skriva da je od malih nogu navijao za Dinamo, voli i Zagreb, draga mu je i Rijeka.

“Tata i stric su samo pričali o Dinamu. I tu je kraj. Rijeka je za mene bila posao, ali sam bio tamo zadovoljan. Šteta što sam Rijekin dres nosio u godinama kada klub nije bio do kraja sređen. Bio je Ježić, ali nije bilo kvalitetnog kontinuteta kao što je to slučaj sa današnjom Rijekom u smisla vođenja kluba. No, Rijeka ima navijače, grad stoji uz klub i to je ugodna sredina za igrača.”

Borba za naslov prvaka je doista napeta. Kako vidite rasplet sezone?

“Svi govore Dinamo, ja bih volio, i za mene su još uvijek prvi favorit. Iako im je ove sezone teže. Prvo nisu dobar dio utakmica imali Ademija i Ivanušeca, otišli su Majer i Jakić. Nema ni Petkovića kakvog svi poznajemo. Ali to je klub koji zna osvajati prvenstva, usađeno je to i u dobrom djelu igrača. Jako je bitno kako će završiti dvoboj na Rujevici.”

Ove sezone po dva remija (oba 3:3), poraz Rijeke u prvenstvu, pobjeda Rijeke u kupu u Zagrebu. Nakon te utakmice smijenjen je Damir Krznar.

“Goran Tomić je mladi, nadareni trener, uostalom Rijeka mu je već produljila ugovor. Iako osciliraju, Rijeka u jednoj utakmici može napraviti svakom štetu. Sigurno da je ova utakmica važnija za Dinamo, jer mislim da Rijeka nema snagu da bude prvak. Ali to je dan, inspracija, Drmić koji je jako opasan.”

Ako ne može Rijeka, mogu li Osijek i Hajduk?

“Bjelica je naš najbolji trener, pokazao je to radom u Dinamu, već drugu godinu se bori s Osijekom za naslov. No, meni Hajduk ima bolju momčad, mislim da će Hajduk biti drugi, Osijek treći, a Rijeka četvrta. Tako bih ja to posložio.”

Ne skriva Štrok da mu je drago što se Hajduk probudio.

“Bez jakog Hajduka nema ni jake lige niti jakog nogometa. To je poseban klub, kao igrač suparnik mogao sam to doživjeti. Volio sam igrati u Splitu, to je nešto posebno.”