Dinamov maestro je zabio gol i odlučio derbi, Hajdukova ikona s bolnim grčem na licu napustila 'bojno polje'.
Daniel Siebert, koji je inače svima očitao lekciju “kako se sudi nogometna utakmica”, odsvirao je kraj prvog poluvremena, a kolega preko puta je sve rekao: imamo dva genijalca na terenu i 20 protagonista.
Naravno, to sam malo uljepšao o ovih preostalih 20 aktera. No, uistinu smo zapamtili samo dva poteza. Petkovićev lucidan gol, te Livajinu loptu s očima za Moufija koji to nije znao iskoristiti.
Dva dana prije derbija razgovarao sam s doajenima pisane riječi Zdravkom Reićem i Miroslavom Redeom i pričali smo uglavnom o nogometnim virtuozima. Bajdo Vukas, Jure Jerković, Baka Slišković, Luka Modrić, Stjepan Lamza, Cico Kranjčar. I za vas mlađe ovdje je pravo mjesto na nešto naučite.
Nažalost, sve je manje nogometne poezije, sve više trke, tahnike, taktike, nerijetko i mučenja nogometne lopte. No, i ove večeri na Poljud su izašla dvojica koji igri daju dušu.
Marko Livaja, za kojeg će Reić reći da nije postojao u bogatoj povijesti kluba tako popularan nogometaš, zovu ga “Ćaća”, i s druge stane Bruno Petković koji sam na svojim ‘tromim’ leđima nosi i Sergeja Jakirovića i njegov negledljiv nogomet i sve ambicije maksimirskih modrih u ovoj teško probavljivoj sezoni. Da se ne lažemo, dva najveća hrvatska kluba sama sebe su dovela u stanje da ovise o dvojici igrača. Nekad je dobro, ali puno puta upravo suprotno.
Tako je Bruno Petković u 38. minuti prekinuo tu “kreativnu tišinu” koja nije mogla isplivati iz poljudske galame, vidio je neodlučnost Hajdukove obrane, te po tko zna koji put ove sezone postigao presudan gol. Ako nisu uvijek bili najvažniji golovi, onda bi to u najmanju ruku bila neka majstorska asitencija.
Hajdukov ‘dotur nogometa’, koji je ruku na srce ipak daleko od svoje prave forme, u posljednjim je sekundama prvog čina kirurški precizno pronašao Moufija, koji je jurio cijelu utakmicu kao navijen, ali niti u toj prigodi, niti u nastavku u još dvije obećavajuće situacije nije znao prevariti Nevistića.
Petković je u nastavku ostao plašiti Hajdukovu obranu, nekoliko minijatura i jedan slab udarac. Nažalost po sve navijače Hajduka, Marko Livaja je dobio jedan udarac u predjelu koljena i uz bolnu grimasu od južnog gola do klupe za pričuvne igrače je morao odšepati.
Kada ih izuzmemo iz ovog derbija, koji je bio življi nego neki prethodni, s manje brutalnih i teških prekršaja, te beskrajnog prigovaranja aktera derbija jer to njemački arbitar nije dao, kraće bakljade Torcide, nije se imalo baš nešto posebno za vidjeti.
Konstatirajmo da je Dinamo slavio nakon poteza svog virtuoza, iako je to nogomet za koji ne bih niti pijan kupio ulaznicu, a Hajduk izgubio jer jednostavno njegovi igrači nisu uspjeli nadmudriti vrlo raspoloženog vratara Nevistića.
Istina, Hajduk nije zaslužio prema prikazanom izgubiti ovaj sudar, ali ujutro kad sve svi probudimo, nakon jednog sata manje spavanja to više uopće neće biti važno. Nakon 19 godina, jesu li se ta ‘jaja’ opet razbila?
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare