Što je najgore, to je samo nastavak vulgarnog i neprimjerenog ponašanja koje gledamo svakodnevno u našem javnom prostoru. Primitivizam od saborskih klupa, do nogometnih arena, nešto je što smo počeli zapravo prihvaćati kao zdravo za gotovo...

Novinarskim poslom bavim se tri desetljeća, prije tog zanata bio sam nogometni zaljubljenik, u tinejdžerskim godinama i navijač. Vidio sam sve što se u HNL-u i našoj reprezentaciji odigralo otkad imamo svoju državu, a ono što me najviše smeta nakon 30 godina je činjenica da potez Marka Livaje u Rijeci nakon što je podigao Rabuzinovo sunce zapravo nije – incident. Nije ni pravilo, nego, jednostavno to smo mi.

Marka Livaju, prije svega sam doživio kao – prvoklasnog nogometaša. Igrača za kojeg sam bio siguran da će napraviti veliku karijeru. On je imao sve predispozicije da postane – svjetska klasa. Osim jednog – a to je što on u to nije vjerovao. Povratak u Split je zapravo bila jedina opcija, a dugogodišnja Hajdukova glad za uspjehom i trofejem, preko noći ga je pretvorila u – vođu pokreta. I s manje treninga, možda i kojim kilogramom viša Livaja je bio sposoban Hajduk u dvije godine pozicionirati na drugo mjesto iza Dinama, osvojiti dva Rabuzinova sunca. I cijelo to vrijeme on je zapravo bio vođa Torcide, ali ne na sjevernoj tribini, nego na zelenom travnjaku poljudskog stadiona. Vukao je momčad, borio se s Dinamom, zabijao iz penala, ali i igre. Dvije je godine najbolji igrač HNL-a, bez obzira na to što najvrjedniji trofej nije osvojio.

Nažalost, najveći gaf od povratka u HNL mu se dogodio u srijedu na Rujevici. Megafon, te pjesma u kojoj se vrijeđa NK Šibenik i Funcuti nešto je što mu se nikako nije smjelo potkrasti. Kao niti svojedobno Josipu Šimuniću, Tomi Šokoti, Dini Drpiću…. Svima se to dogodilo na stadionu, otvorenoj sceni, štošta se toga dogodilo i izvan stadiona što ne priliči sportašima koji bi trebali biti uzor djeci i svojim nasljednicima. Što je najgore to je samo nastavak vulgarnog i neprimjerenog ponašanja koje gledamo svakodnevno u našem javnom prostoru. Primitivizam od saborskih klupa, do nogometnih arena, nešto je što smo počeli zapravo prihvaćati kao zdravo za gotovo.

Verbalno nasilje vlada cijelim javnim prostorom. I oni koji se uspiju othrvati mogu postati uzori. Nažalost, kao i većina, kapetan Hajduka to nije. Livaja, to ne rade šampioni!