Još uvijek vruć nakon debakla ipak osjećam odgovornost napisati što mislim.

Došle su na naplatu sve one pobjede za branitelje i za Gospu i, konačno, Gospa nam je okrenula leđa. Jer, sve, na kraju, nekako dođe na naplatu. A, uostalom, jako dugo smo imali sreće bez pokrića.

Također, nekako si utvaram (kako bi Ćiro rekao) da Dalić i dalje vuče logične poteze i, nekako si utvaram, da ćemo i dalje igrati na Euru, ali, ovo što smo vidjeli u posljednja dva nastupa hrvatske reprezentacije opasno je “no bueno”.

U našoj igri nema ideje, nema lucidnosti, nema vica, sto bi B.B. King rekao “The thrill is gone”. A što napraviti kad “shit hits the fan”? Jedino što možemo napraviti jest nadati se da će se izborniku vratiti lucidnosti ili da će neko tog izbornika smijeniti, pa da će nas netko drugi odvesti na Euro.

Ljudi, ajmo biti u potpunosti otvoreni; reprezentacija ne izgleda dobro. Naravno, imamo dosta ozlijeđenih igrača, ali možda smo trebali stvari bolje posložiti.

Npr. “slučaj Livaja”; taj lik, po prirodi, nije jednostavan, ali HNS je tu situaciju trebao drugačije odraditi. U ovakvim utakmicama, posebno s kompletno ozlijeđenim napadom, Livaja nam je bio nasušno potreban. Također, u starom dobrom hrvatskom stilu, mi ćemo ponovno zabiti glavu u pijesak.

Ovo što Dalić priznaje pogrešku i poziva da se zaštiti igrače, nije ništa drugo no lažni alibi. Iskreno, više bih volio da kaže: “Mislio sam da činim dobro, jebiga, dogodilo se potpuno suprotno i nije moja greška”. Ali ne, mi smo takva nacija, Nastavit ćemo i dalje u istom ritmu.

Na kraju, da i ja ne kompliciram; ne znam što napraviti, ne znam trebamo li igrati do kraja s Dalićem ili bez njega. Što vi mislite?