Splitska mu je publika skandirala, a gledatelji ga zaskočili za autograme i 'selfieje'. Ne, ne pričamo o Marku Livaji – iako je i on sve to doživio – već o Marinu Jakolišu. Tko je to mogao zamisliti prije nekih pola godine...

Rugali su se njegovoj statistici prije dolaska u Hajduk koja, istini za volju, zaista nije bila bajna, pa su posprdno ‘promijenili’ njegovo prezime iz Jakoliš u JakoLOŠ, pa je onda na kući njegovih roditelja u Šibeniku osvanuo sramotan grafit vulgarnog sadržaja…

No sve je to Marin Jakoliš preživio. Izdignuo se iz svega toga i u protekloj polusezoni zablistao u dresu Šibenika, natjeravši i tradicionalnu zahtjevnu splitsku publiku da ga dan poslije Božića (i to baš na njegov rođendan!) isprati ovacijama.

OK, dvadesetpetogodišnji Šibenčanin u Hajduku se zaista nije iskazao. U 51 nastupu zabio je samo dva gola, ali nije samo on kriv što se nije snašao. Krivicu snose i treneri koji su ga stavljali na desnog beka, što on nikako nije budući da je stigao kao napadač.

Doveo ga je tadašnji trener Damir Burić iz Admire Wacker, no Marinu nije išlo. Znamo da je Hajdukov dres iz perspektive psihološkog pritiska sto kila teži od bilo kojeg drugog u Hrvatskoj, pa čak i šire, a kad tome dodamo i selidbu na neprirodnu poziciju, dobijemo katastrofu.

Međutim, ono što je Jakoliš doživio, ne zaslužuje nitko. Vrijeđalo ga se i omalovažavalo s tribina, bio je žrtveno janje, na njemu se iskaljivao bijes navijača zbog neostvarenih klupskih ambicija.

Rastanak je bio logičan, no ipak nije bio trajan, već je Marin otišao na posudbu u matični Šibenik. Ondje se preporodio. Igrajući opušteno i bez pritiska koji ga je očito sputavao u Poljudu te osjećajući povjerenje u klubu i oko njega, ove je jeseni i ljeta zablistao. Po učinku je praktički odmah iza Livaje i Drmića, s deset golova i pet asistencija u HNL-u.

Gledajući njegove slalome, krasne pogotke i proigravanja, navijači Hajduka počeli su polako mijenjati mišljenje, što je humanitarni malonogometni turnir ‘Četiri kafića’ na splitskim Gripama potvrdio. Skandiranja, ovacije i topli prijem publike šokirali su i samog igrača.

„Nisam vjerovao da se ovo u Splitu može meni dogoditi. Reakcija splitske publike daje mi do znanja da me žele natrag, ali vidjet ćemo što će biti“, komentirao je Jakoliš koji je s Kaurijem osvojio taj sada već kultni turnir i bio proglašen najboljim igračem, što je u ovoj priči ipak manje važno.

E, sad se sve zakuhalo. Je li zaista moguć povratak Jakoliša u Hajduk ove zime? Splićani traže pojačanja, je li njihov odbačen igrač taj?

Lako je sada reći da ga Hajduk treba vratiti, ali realnost je drukčija. Prvo, pitat će se nešto i Šibenik koji za otprilike 250.000 eura može otkupiti Jakoliša ove zime. Tako su se klubovi dogovorili prošlog ljeta kad su rješavali posudbu. A budući da su sa Šubićevca nedavno poručili kako će učiniti sve da zadrže Jakoliša, jasno je da im je njegov ostanak prioritet.

Što će na sve reći sam igrač? Odluka mu nipošto neće biti lagana. Osjećaji su mu zasigurno podijeljeni.

Ako bi se odlučio vratiti u Hajduk (naravno, uz uvjet da ga klub želi natrag), tu sigurno ne bi bio starter. Barem ne u početku. Na krilnim pozicijama konkurencija je jaka. Tu su Biuk, Sahiti, pa Ljubičić i Mlakar koji su inače ‘devetke’, ali za potrebe momčadi ponekad igraju i na krilu. Morao bi se Jakoliš iznova dokazivati, s neizvjesnim ishodom, mada je logično misliti kako bi volio biti dio većeg kluba i to onoga koji je u borbi za oba domaća trofeja.

S Hajdukovim sportskim direktorom Mindaugasom Nikoličiusom ostao je u dobrim odnosima, redovito se čuju, a budući da Litavac između ostalih traži baš krilnog napadača, Jakoliševe šanse za povratak nisu zanemarive. U formi je, vratio je izgubljeno samopouzdanje, a podrška splitske publike na Gripama pomoći će mu zaboraviti traume koje je doživio u prethodnom boravku u gradu pod Marjanom.

No ima i Šibenik svoje argumente. On je ljetos pružio Jakolišu ruku i luku spasa, a sada ima i pravo prvokupa. Dok Narančasti ne odluče što će, Hajduk je nemoćan.

U rodnom gradu Jakoliš zna što bi ga čekalo. I dalje bi bio glavni igrač, doduše u klubu u kojemu je glavni cilj trenutno izboriti ostanak u ligi, ali bi imao cijelu polusezonu da se dobrim igrama izbori za angažman u većoj sredini. I ne mora to nužno biti Hajduk, koliko god mu taj eventualni povratak golicao maštu. Jer, u Šibeniku bi imao povjerenje, minutažu i status, sve ono za što bi se u Poljudu nanovo morao boriti.