Dinamo je u uzletu, napunili su se samopouzdanja s dvije ultra bitne pobjede na Poljudu. Pobijediti najvećeg rivala uvijek je slatko, pogotovo kada to napravite na njihovom stadionu. Dinamo se diže u formi, a isto vrijedi i za njihovog "najskupljeg" igrača Martina Baturinu.

Baturina je za kolege s Indexa dao intervju nakon velikih uspjeha u Splitu, prvo je komentirao atmosferu, ali i kaos na tribinama.

“Atmosfera je bolja nakon ove dvije utakmice iako je svima jasno da ništa još nismo napravili. Moramo dobiti Rijeku u prvenstvu, moramo i u Kupu i nema puno vremena za razmišljanje o onome što je bilo. Dobijemo sve do kraja i to je to, ha, ha. Ja stvarno vjerujem da će tako i biti.

Ne mogu reći da me bilo strah, ali mi ne pada na pamet izvoditi korner u neljudskim uvjetima. Meni nije problem pričekati, neka pobacaju što imaju pa ćemo onda igrati. Da skupljam kovanice, mogao se skupiti dobar iznos tamo kod istočne tribine.

Jako dobro smo izgledali prvo poluvrijeme, a u drugom smo se valjda svjesno povukli. Imali su oni na kraju i tu prečku i mislim da smo u toj utakmici bili puno bolji nego u onoj prvenstvenoj. No, morali smo prije riješiti susret, a ne da se dovodimo u neku dramu u završnici. “

To vam se ove sezone dosta puta događalo, da ne ubijete utakmicu na vrijeme, nego se uvedete u nervozu?

“Ne bih rekao da je bilo nervoze pred kraj, ali da, to je bila još jedna utakmica koju smo ranije mogli završiti. Moramo bolje koristiti šanse i ne opuštati se pred kraj utakmice. Valjda nam je takva cijela sezona, dosta oscilacija kroz godinu smo imali pa se to preslikava i na teren.”

Na kraju utakmice su navijači Hajduka utrčali u teren. Je li vas bilo strah?

“Više je to bio šok kad vidiš da dvjesto ljudi s maskama na glavama trči prema tebi. Mislim da oni nisu išli na nas igrače, barem sam ja to tako doživio. Zašto su ušli u teren, nemam pojma, ali policija je dobro reagirala i sve je bilo OK. Petković je smireno otišao do svlačionice, a siguran sam da bi Tibor Halilović možda i ostao na terenu. On baš ima plavo purgersko srce i ničeg se ne boji.”

Rođeni ste Splićanin, kao dijete ste igrali u Hajduku. Kako se nosite s time da dolazite u rodni grad u “krivom” dresu?

“Iskreno, ne osjećam neki problem s time što sam iz Splita. Ja sam jako rano, kao dijete, otišao iz Hajduka, nije me se tu puno ni pitalo, profesionalac sam i Dinamo mi je na prvome mjestu. Prijatelji uvijek čestitaju, nitko mi ništa ne zamjera.”

U te dvije utakmice s Hajdukom posebno dobro odigrao je Ronael Pierre-Gabriel. Kako vam se čini Francuz?

“Tenk. Može igrati bilo što u obrani, lijevo, desno, stopera. Jest da je prerano suditi, ali meni se čini kao veliko pojačanje. Uopće mu nije trebala prilagodba. Uostalom, čovjek ima, ne znam, 150 utakmica u ligama Petice i po tome je prerastao SHNL. Vidi se da igra na puno višem nivou od čitave lige i oduševljen sam s njim. “

U zadnjoj utakmici protiv Hajduka ste igrali s dvije špice, što nije bio slučaj ove sezone. Sviđa li vam se takva formacija?

“Meni je to izgledalo dobro. Igrao sam dosta niže nego kad igra samo jedan napadač, bio sam playmaker i to mi je odgovaralo. Uvijek si opasniji s dvije špice, protiv nekih ekipa to možda nije loše pokušati iako ja o tome ne odlučujem.

Petković i Kulenović se jako dobro nadopunjuju, obojica su na Poljudu odigrali jako dobro, a tu je i Brodić koji može igrati u tim sustavima. Njih trojicu se jako dobro može iskoristiti u raznim sustavima i to je velika stvar.”

Vi ste ove sezone oscilirali kao čitava momčad. Kako ste zadovoljni svojom formom?

“Prvim dijelom sezone uopće nisam zadovoljan. Ja prvi, ali ni cijela momčad nismo igrali dobro. Mučio me malo i umor i stalno neke ozljede, prehlade i u tim uvjetima ti je teško uhvatiti kontinuitet igara. Odigrao bih jednu dobru pa jednu lošu i tako stalno. Nedostajalo mi je i samopouzdanja jer sam stalno, ponavljam, imao neke ozljede.

No, u drugom dijelu smo se svi digli, iako mi je jako žao što smo onako glupo ispali iz Europe. Onih 5:1, ma nevjerojatno… To je bila baš neka nesretna utakmica. Primili smo glupe golove, nismo bili pravi i onda kad smo se vratili, promašili smo dvije dobre šanse i to je to. Dogodi se takav dan, a problem je što smo ih ove sezone imali zaista previše.”

Čini se da ćete se za naslov prvaka boriti vi i Rijeka i da bi derbi na Rujevici mogao biti ključan. Kako vam se čini Rijeka?

“Ma, svaka utakmica do kraja je ključna. Bila je ona na Poljudu, sutra je ova s Istrom i onda Gorica. Ne možeš u ovoj fazi sezone reći da je neka utakmica bitnija od one druge. Sve moraš dobiti i gotovo.

Rijeka je puna samopouzdanja, puna dobrih igrača i njihov trener Željko Sopić također radi dobar posao. Meni je zabavan s onim njegovim izjavama, sve sam ih pogledao, ali dosta je on realan i dobro drži tu momčad na okupu. Ne znam kako oni razmišljaju u borbi za titulu, ali meni djeluju rasterećeno.

Čini mi se kao da ih njihovi navijači nose bez ikakvog pritiska i da su sretni kako god završilo. Možda sam u krivu, ali tako mi djeluju. Ne znam imaju li pritisak, ali realno, zašto bi ga imali? Igraju dobro, pobjeđuju…”

Često se ističe Dinamov pobjednički mentalitet. Koliku će to ulogu igrati?

“Dinamovi igrači su navikli igrati i živjeti pod pritiskom. Mi imamo naviku osvajanja trofeja i pobjednički mentalitet je na jako visokom nivou. Nama je to obaveza, mi moramo osvajati trofeje i ne smijemo se dovesti u situaciju da su navijači nezadovoljni. Barem ja to tako gledam, ja sam sebi sam rekao da moramo osvojiti sve, jer nema druge.”

Do kraja prvenstva ćete u devet utakmica čak pet puta igrati u gostima, a u gostima, do ova dva gostovanja na Poljudu, niste briljirali. Kako ćete to popraviti?

“Kao da smo postali domaćinska ekipa. Na Maksimiru se osjećamo jako dobro, a kad dođeš na gostovanje i vidiš neki loš teren… Mi smo tehnička ekipa, volimo loptu i na lošem terenu ti je teško igrati. Ne mislim samo to ja, evo i Željko Sopić je rekao da je Pjaca skoro opet ozlijedio koljeno i da je teren grozan. Nije isti nogomet na našem terenu u Maksimiru i na slabijem terenu na drugim stadionima.

No, gubili smo mi i na dobrim terenima u gostima. PAOK, Sparta… To su bili teški porazi, a tereni odlični tako da se ne možemo ni na to izvlačiti previše. Možda smo prekomotni na Maksimiru pa u gostima imamo problema. Sad smo jako dobro odigrali dvije utakmice u Splitu pa se nadam da je došao kraj tim mukama na gostovanjima.”

Otkad se stabilizirala situacija u klupskoj upravi, sve je više pozitivne energije oko kluba. Je li vas to iznenadilo?

“Kad su rezultati bili loši, navijači su svejedno dolazili u velikom broju. Nisu nam ni zviždali puno iako su bili jako nezadovoljni. Bodrili su nas i u tim situacijama i to nam je jako puno značilo. Sjećam se onog transparenta “Ne damo da potoneš”, puno ti to znači. Digli smo se uz njih, a i ponašaju se gospodski. Evo, vidjeli smo na Poljudu kakvu su nam podršku dali i hvala im na tome.”

Koliko analizirate vlastitu igru i što biste željeli popraviti?

“Ne gledam svoje utakmice i ne analiziram previše. Ionako sam znam kad sam odigrao dobro, a kad loše pa mi ne mora nitko to posebno naglašavati. Iako, moram priznati da su me jako pogodili zvižduci na onoj nesretnoj utakmici s Lokomotivom. Zviždao mi je Zapad kad sam izlazio iz igre, to mi je jako teško palo. Rekao sam si da se više nikad ne smijem dovesti u takvu situaciju. 

Volio bih popraviti statistiku, da ulazim više i da dajem više golova. Morat ću popraviti realizaciju jer sam mogao dati puno više golova ove sezone da sam bio malo mirniji. Nekad me šansa iznenadi, u glavi si je već zabio i onda promašiš.”

Imate 21 godinu, a često vas se spominje u kontekstu cifri od 15 ili 20 milijuna eura. Kako se tako mlada osoba nosi s tim pričama?

“Dobro se s tim nosi. Vrijediš onoliko koliko te netko spreman platiti, ali u tom kontekstu si ne stavljam nikakav pritisak. Ja to gledam – bit će što bog da. Na meni je da dobro igram, a to sve će doći samo od sebe, ako dođe. Meni je u Dinamu odlično, meni je Dinamo pojam i volim ga, ali to nije na meni.

Što ja znam tko će ponudu poslati, hoće li je klub prihvatiti i hoću li je ja prihvatiti. Ne razmišljam o tome, a nemam ni vremena. Ne mogu reći da me ne zanima, ali si ne smijem dopustiti da se s tim zamaram.”

Biste li se kladili na sebe da ćete završiti na Europskom prvenstvu u Njemačkoj?

“Ja bih se uvijek kladio na sebe jer ako neću ja, tko će? Na meni je da dobro igram, a to mi je rekao i izbornik. Naravno da mi je san zaigrati na velikom natjecanju za reprezentaciju Hrvatske, ali sam svjestan da ću to postići samo svojim radom. Izbornik je taj koji će donijeti konačnu odluku, a ja ću u oba slučaja svim srcem navijati za Hrvatsku.”

Dinamo je pokrenuo inicijativu #imalobismisla i radi na povratku Luke Modrića. Ako se zaista vrati, hoćete li mu prepustiti “desetku”?

“S Lukom sam imao priliku biti u reprezentaciji. On je vjerojatno naš najveći igrač svih vremena i čast i zadovoljstvo je učiti od njega. Vjerujem da bi svi bili presretni kada bi se odlučio vratiti u svoj Dinamo. Za desetku se ne treba brinuti, to je najmanji problem. Nitko sretniji od mene ako se vrati.”