U opširnom razgovoru za Index.hr slovenski stručnjak naveo je neke vrlo zanimljive detalje koji se tiču njegova života i rada tijekom pet godina provedenih u Rijeci.

Kako se dogodio odlazak iz Rijeke…

“Tu odluku nisam donio impulzivno, preko noći. Već se duže vrijeme počelo događati puno stvari koje su imale negativan predznak. Ispali smo iz Europe, nisu se prodali neki igrači koji su to možda očekivali, negdje ti netko ne svira neki penal, promašuješ zicere… Bilo je toga i prije, ali uvijek sam imao osjećaj, koji se pokazao točnim, da ćemo se izvući iz problema. Ovaj put nisam imao taj osjećaj i to mi je bio dovoljan znak”.

“Nakon Gorice sam nazvao Damira i rekao sam da idem. Nije bio sretan, ali je rekao da poštuje moju odluku i to je to. Mislim da se prevelika drama napravila oko tog mog odlaska”.

Bojkot igrača u posljednje se vrijeme sve češće spominjao, ipak, nije ga bilo.

“Ma, to su gluposti. Pa ja sam ih gledao na treninzima svaki dan. Vidiš da su u nekom grču, strahu, da su nesigurni. Mene poraz od Sarpsborga nije pokolebao, ali neke možda je jer su se već vidjeli u Europi, odnosno u izlogu, i sigurno su razočarani jer se nisu prodali. Da smo mi bili u top izdanju, sigurno bismo prošli. Ali nismo.”

“Utakmica protiv Gorice nije bila presudna, ali tamo se u drugom poluvremenu vidjelo da smo bili prestrašeni i nesigurni i ja sam osjetio da se nešto mora promijeniti. Ja sam trener, ja snosim odgovornost za rezultat i ja sam odlučio prvi potegnuti.”

Kako je bilo živjeti s novim projektom Damira Miškovića?

“Od prvog dana je bilo jasno da nećemo uvijek moći naći dobre igrače i jako brzo ih prodati za veći iznos. Ja sam njemu i ljudima iz kluba u jednom momentu rekao da bolje da riskiraju tri ili četiri godine bez Europe, ali da stabiliziraju klub i momčad jer je to dugoročno bolje rješenje. Nisu me slušali iako je jako teško zatvoriti budžet svake godine bez da nekoga prodaš. To je realnost.”

Kaže da će se brzo vratiti u trenerske vode.

“Nema tog lijeka koji će mene izliječiti od nogometa. Brzo ću se ja napuniti energijom i tražiti nove izazove. Dva dana nakon Gorice sam se uhvatio na terasi kako crtam neke treninge. “Matjaž, pa boga ti dragoga ni dva dana nisu prošla…”. To sam si rekao. Neću tražiti neku novu Rijeku jer ona je jedna i jedina, ali bez nogometa ne mogu.”