Prije točno 30 godina nije se odigrala utakmica Dinama i Crvene Zvezde

Osjećalo se u zraku da se neke promjene u tadašnjoj državi moraju dogoditi. U Zagreb je došlo oko 3 tisuće navijača Crvene Zvezde i znalo se da to neće završiti dobro. Na slično su bili spremni i Bad Blue Boysi i svima je bilo zapravo negdje jasno da se sprema ‘međunacionalni pakao’. Od jutarnjih sati na zagrebačkim se ulicama osjećalo da će nešto biti, ali sve je to eskaliralo na stadionu poslijepodne.

‘Negdje je moralo početi. Jedan od povoda za početak rata bio je i taj sukob 13. svibnja. Navijači Dinama nisu više mogli trpjeti represiju policije. Prije utakmice sa Zvezdom policija ih je premlatila i u Banja Luci protiv Borca. Često se sjetim svega što se događalo tog, ali i nekoliko dana nakon nereda. Tad je bila ustaljena praksa da su za sve krivi hrvatski navijači. Brutalnost policije od 13. svibnja na Maksimiru ne može nitko opravdati’, prisjetio se Ladić.

Čovjek koji je bio u izravnom sukobu za Zvonimirom Bobanom je milicajac Refik Ahmetović. On je taj dan trebao biti slobodan, ali je pozvan na Maksimir zbog mogućih sukoba koji su se i dogodili. Ahmetović se nedavno prisjetio tih događaja:

‘Mogao sam ubiti Bobana. Napao me na radnom mjestu. Kuže ga je spasio jer ga je odvukao. Mi smo pokušali smiriti situaciju. Imao sam napunjen pištolj i kolege su me nagovarale da mu pucam u leđa’, ispričao je Ahmetović za Dnevni avaz.

“Pokušao sam otjerati Bobana u svlačionicu, ali on se želio tući sa mnom. Udario sam ga palicom po preponi, a on se odmaknuo i pokušao me udariti po rebrima. Moj kolega u tom ga je trenutku udario po laktu, a Boban mene po ruci, nakon čega mi je ispala kaciga. Htio sam je podići s travnjaka i kad sam se sagnuo, vidio sam ga u zraku sastavljenih koljena. Udario me nogama po ramenu i odgurnuo rukama. Kolege su mi govorili da pucam u njega, ali nisam želio jer nisam bio ozlijeđen. No da je ponovno krenuo, vjerojatno bih pucao i ubio ga.”

Zvonimr Boban je zajedno sa Vjekom Škrinjarom i Josipom Kužeom bio je jedan od onih koji su u tim dramatičnim trenucima stali ispred milicije, zbog čega su stekli i takvo poštovanje među navijačima.

Jedan od velikih ljubimaca Dinamovih navijača bio je i ostao Kujtim Shala. Albanac koji je te sezone na svakom gostovanju proživljavao teške uvrede, ali je sve stoički podnio. Međutim, ni on, baš kao i Dražen Ladić, za tu utakmicu nije kandidirao, jer je bio suspendiran zbog kartona.

Ali sjetio se događaja te tužne, ali i ponosne nedjelje.

‘Često se sjetim toga dana, a dragi Bog je htio da ne igram. Da sam imao pravo nastupa u toj utakmici, možda bih bio pokojni Shala. Kao ni Zvone, ne bih trpio udaranje navijača i policajci bi me možda ubili. U tunelu sam sreo Zvezdinu delegaciju u kojoj je bio i Arkan. Vjerujte, nije mi bilo ugodno kada nam je Arkan pokazao ispod sakoa za opasačem dva pištolja. Bila je velika mržnja i sve je bilo očekivano.