Klaudio Kajtazi, bivši suigrač iz omladinskih kategorija i veliki prijatelj Igora Jovičevića, za Sport Klub je pristao na mini analizu uskoro novog trenera prve momčadi Modrih

PIŠE: Ivan Blažević

Službene potvrde još nema, no već i vrapci na na granama krošanja u maksimirskom parku znaju da će novi trener Dinama biti Igor Jovičević. 

Predviđali su mu veliku karijeru, Jovičević je u tinejdžerskim danima, na prijelazu iz 80-ih u 90-te godine pokazivao talent kao rijetko koji nogometaš na području bivše jugoslavije. S njegovih 17 godina, te kvalitete je uočio i kraljevski klub i Jovićević je time postao prvi Hrvat u Realu. 

Na putu do zvijezda ispriječile su mu se ozljede, a mnogi i dan danas kažu da boljeg od njega u to vrijeme nije bilo. Jedan od njih je i njegov dugogodišnji prijatelj i bivši suigrač iz mladih momčadi Dinama i reprezentacije Jugoslavije Klaudio Kajtazi, koji je za Sport Klub pristao na mini-analizu uskoro novog trenera Dinama. 

“Igrali smo skupa u mlađim kategorijama Dinama, bili smo skupa i u reprezentaciji Jugoslavije. Nekako smo se povezali u mladim danima i sa zadovoljstvom mogu reći da to naše prijateljstvo još uvijek traje, u stalnom smo kontaktu i družimo se familijarno”, kazao nam je Kajtazi na početku telefonskog razgovora.

Prva crta koju će Kajtazi istaknuti biti će Jovičevićev karakter koji će mu, uvjeren je, itekako olakšati posao na ovom izazovnom zadatku.

“Igor je imao je neku posebnu osobnost. Gdje god je došao, bio je omiljen, što u svlačionici, što među rukovodstvom i djelatnicima kluba. Čovjek je vedra duha i odličnog pristupa svima. Bez obzira što je bio najbolji na terenu, nikad se nije osjetila neka zavist ili ljubomora prema njemu, a to je u sportu baš rijetkost”, kazao je Kajtazi, pa se onda sa sjetom u tonu prisjetio kako je Jovičević izgledao na nogometnom travnjaku. 

“Kao što su mnogi to učinili, i ja bih ga usporedio s Bobanom. Baš je igrao posebno, nekako drukčije od drugih, imao je specifično primanje lopte, krasan pregled igre, eleganciju i lakoću u rješavanju svojih čuvara, jednostavno je bio igrač koji je činio razliku. Bilo mu je dovoljno par minuta s klupe i struka ga je već mogla ocijeniti sa solidnom sedmicom.”

“Da, nije imao sreće s tim ozljedama koljena, dva tri puta su mu popucali ti križni ligamenti a znate da nema gore ozljede od te. Dobro se sjećam prijelomne igrao je protiv Ukrajine za mladu reprezentaciju Hrvatske, oporavak je potrajao godinama i više nikad nije bio isti. To je stvarno peh, jer mislim da u njegovim kategorijama, u tim generacijama nije bilo boljeg igrača na području Jugoslavije, a i u Europi mu se rijetko tko mogao približiti”, govori Kajtazi. 

Malotko zna njegovu priču iz Reala. Trenirao je s drugom momčadi u generaciji s Raulom, Gutijem, Urzaizom, a tu momčad vodio je veliki Rafael Benitez. 

“U ugovoru je imao famoznu klauzulu da ukoliko odigra jednu minutu za seniore, dobit će luksuzan ugovor od milijun i 800 eura godišnje, ali nije dočekao ni tu minutu, kasnije su stigle i ozljede i potencijalno velika karijera otišla je u nepovrat”, kaže Kajtazi.

Trenersko iskustvo mu je tanko, ali dobro poznaje Dinamo i funkcioniranje kluba.  Ima li kapaciteta za vođenje prve momčadi?

“Ha gledajte, vodio je on prvu momčad Karpata u Ukrajini, vodio je Celje, dakle ima on itekako iskustva s velikim momcima u seniorskoj konkurenciji. Jasno je da je Dinamo izazov, ali od nekud se mora početi, mislim da su za njega Modri, koji su najveća momčad u Hrvatskoj i veliko ime u Europi, idealna prilika da se probije na veliku scenu”, kaže Kajtazi pa nastavlja: 

“Ono što mu ide u prilog su nevjerojatna želja za radom i disciplina. On je na svoj trošak nekoliko mjeseci putovao po Europi, upoznavao se s nekim velikim imenima i od njih učio o svom zanatu. Znam da je nekoliko dana primjerice proveo uz Unaija Emeryja. Dakle, neumoran je u potrazi za novim znanjima i uvijek želi graditi na temeljima koje itekako posjeduje, baš je jedan perfekcionist.”