Daniel Štefulj asistirao je u pobjedi Rijeke nad Dinamom u četvrtfinalu Kupa i tako osvetio oca za nepravedan poraz njegovog Varteksa davne 1993.

1993. godine Varteks je od Dinama u Kupu ispao na u najmanju ruku čudan način. Sudac Burilo pokazao je na bijelu točku, a odluka je bila vrlo upitna. Bila je, da stvar bude gora po Riječane, 95. minuta. Dinamo ide dalje, igrači Varteksa su plakali izmiješanih emocija tuge i bijesa. Među njima je bio i Daniel Štefulj, sada 46-godišnji velikan HNL-a.

“E o tome pojma nisam imao. Tata mi nikad nije pričao. Tužne uspomene, valjda. Ali evo, ja sam namjestio gol protiv Dinama i, da… Obitelj Štefulj se revanširala”, govori 27 godina kasnije njegov sin, 20-godišnji Daniel za 24 sata, koji je u srijedu bio jedan od junaka pobjede nad Dinamom. Daniel je asistirao Čolaku, a ovaj pogodio mrežu za veliku pobjedu.

“Ponosan sam na očevu karijeru. Bilo je tu puno odricanja i teških trenutaka”, priča Štefulj pa dodaje:

“Pokušat ću uspjeti, pa čak i biti bolji od njega. Otac mi je često govorio što je dobro, ali i što nije dobro, pa to onda pokušavam usvojiti i ispraviti.”

“Kad sam vidio da je lopta ušla, nisam znao na koju stranu trčati od sreće. Bila je to baš eksplozija radosti, priča Štefulj.

Danielu je cilj otići u Njemačku kao i mnogim mladima u Hrvatskoj.

“Želim doći do nekog poznatoga kluba u Bundesligi. Za sada nije bilo kontakata, ali nadam se da će se ubrzo čuti za mene, pa možda bude i interesa.”

Prvi dio sezone za njega nije izgledao sjajno, bio je na posudbi u posljednjoj momčadi lige, odigravši 13, utakmica, no trener Bonačić otpisao ga je tijekom zime.

“Kad sam dobio poziv s Rujevice, nisam od radosti mogao vjerovati da mi se pruža prilika igrati u takvom klubu. Pa kad me pitaju što mi znači Rijeka, odgovor je lagan: tu sam, u velikom klubu i divnom gradu, Rijeka mi znači sve”, zaključit će Štefulj.