Nenad Bjelica za Sportske novosti sumirao je godinu iza nas i iza Dinama, a mi se osjećamo dužnima prenijeti neke zanimljive i potencijalno važne izjave...

Cijeli razgovor pročitajte ovdje.

– Kad bih gledao, od 1 do 10 dao bih ovoj godini ocjenu 8. Možda i 8,5. Nismo uspjeli ostvariti ono što smo silno željeli, prezimiti u Europi iz Lige prvaka, ostao je žal zbog te činjenice, izgubili smo u finalu Kupa. Dakle, kad se sve zbroji, ipak je to bila uspješna godina – započeo je osvrt Bjelica.

Tri najbolje utakmice u godini po samoj igri?

– Pa dobro, ako gledamo na taj način, onda je utakmica protiv Viktorije iz Plzena ipak broj jedan. To je bila perfektna partija. Ne samo da smo pobijedili 3:0 i prošli, nego smo mogli zabiti još koji gol, a oni nisu stvorili nijednu priliku. Nakon Viktorije, istaknuo bih utakmicu s Benficom u Zagrebu, koja nam također nije stvorila previše šansi, taktički smo odigrali jako dobro. Onda je tu Atalanta. Unatoč pobjedi od 4:0, s nekim stvarima i nekim njihovim prilikama na kraju utakmice nisam bio zadovoljan, zato sam tu utakmicu ipak stavio na treće mjesto.

O odluci koju bi promijenio da može…

– Ne razmišljam na taj način, jer što to znači? Tko kaže da bi ispalo bolje da sam drugačije napravio, nitko to ne može znati. No, ako baš inzistirate, jedna situacija u kojoj sam bio u dvojbi bila je uoči utakmice s Benficom. Gledao sam suparnika protiv, mislim, Chavesa. i vidio da ta momčad odlično parira u formaciji s petoricom u zadnjoj liniji. Odmah mi je zamirisalo da bismo i mi tako mogli igrati, da je to dobitna formula. Ali počeo sam razmišljati, teren je većih proporcija, nismo to nikad igrali… I odlučim se za onu formaciju kojom smo u Zagrebu došli do pobjede. Ne kažem da bismo bolje prošli da sam postupio po prvom mišljenju.

– Možda da sam umjesto Kadziora protiv Šahtara ubacio Moubandjea kao trećeg stopera. Ne zbog Kadziora, nije on ništa kriv. No, to je sve voda ispod mosta.

Kriv je bio Theophile-Catherine. Lakat u glavu golmana u 90 i nekoj minuti, prenaivno za njegovo iskustvo?

– Nikad ne krivim igrače za pogreške, one se događaju. Niti sam njemu išta rekao, niti ga pitao, niti ću o tome pričati. To je nogomet, događa se svašta, pa i pogreške, sigurno to nije napravio namjerno, njemu je vjerojatno najteže. Da to potenciram još bih mu više štetio, ja stojim iza svojih igrača i uvijek sam im podrška. Tako je i u ovom slučaju.

Dobro, toliko o 2019., što možemo očekivati u 2020.? Prvo je na redu – prijelazni rok?

– Ne mogu vam u ovom trenutku reći što će se događati, tko će otići i hoće li tko doći. To će se rješavati možda i do zadnjih dana siječnja, treba vidjeti i hoće li biti igrača koji žele otići, koji bi htjeli negdje više igrati. Onda, na nekim pozicijama čak i ako netko ode već sad imamo zamjene unutar kluba i momčadi, na nekima bismo trebali nove igrače. Imamo i mlade igrače koji bi ovog proljeća mogli dobiti više prilika. Nema konkretnog odgovora na to pitanje sad, 20. prosinca. Također, može se dogoditi i da nam se ukaže prilika dovesti nekog igrača iako nitko nije otišao. Neki će sigurno na posudbu.

Olmo, Petković, Oršić, Moro, Gojak, ima ih još… To su sve igrači koji bi u klub mogli napustiti uskoro i to za velike novce.

– To se neće dogoditi, neće ni klub dopustiti da svi odu, niti će Dinamo prodati ikoga ako to ne bude ponuda koja će zadovoljiti i igrač i klub. Možda od tih “kapitalaca” ove zime odu dvojica, ali svi oni neće.

– Za novi pohod u Europi, za ostvarenje naših budućih ciljeva trebat će nam pet ili šest novih igrača. Govorim o iduća dva prijelazna roka. E sad, hoćemo li na zimu dovesti pet igrača pa u ljeto jednog, ili obrnuto, ili sad dva, pa na ljeto tri, to ne mogu predvidjeti, ali sigurno je da nam treba svježa krv. S obzirom na prednost koju imamo u HNL-u, imamo i tu mogućnost da možemo bez pritiska dati šansu i mladim igračima, vidjet ćemo i tko će se od njih nametnuti. Ali, sigurno je da ovu momčad treba malo osvježiti