Ako je uoči Svjetskog prvenstva u Kataru i bilo ikakve dvojbe, sada je više nema – Zlatko Dalić je najbolji hrvatski izbornik svih vremena. Ipak, svim uspjesima unatoč, mnogi i dalje dovode u pitanje njegovo trenersko umijeće.

Njegov put do uspjeha bio je težak i trnovit. Riječ koju Zlatko Dalić često naglašava, a vrlo dobro opisuje njegov put, jest poniznost. Upravo poniznost krasila je hrvatskog izbornika na njegovom sportskom putu.

Zlatko Dalić rođen je u Livnu 26. listopada 1966. godine, a prve nogometne korake napravio je u lokalnom NK Troglavu 1918. Sljedeća destinacija bio je njegov omiljeni Hajduk – Zlatko je došao sa samo 17 godina, a u Splitu je ukupno proveo pet godina – najprije kao mladić od 1983. do 1986., a zatim i kao iskusni nogometaš u periodu od 1996. do 1998. godine.

U Splitu nije ostavio dojam kakvom se nadao (odigrao je 37 utakmica i zabio dva pogotka), a u karijeri je još branio boje Cibalije, Budućnosti, Veleža te Varteksa. Zanimljivo, za razliku od Zlatka koji je veliki hajdukovac, njegov stariji brat Miran navijač je Dinama.

Nogometnu karijeru završio je u Varteksu, a s obzirom na liderske osobine koje je prezentirao na travnjaku, odmah je uskočio u ulogu pomoćnog trenera. Između ostalog, bio je pomoćnik i svom trenerskom idolu Ćiri Blaževiću, a 2005. godine postao je glavni trener prve momčadi. Talent je odmah bio primjetan – već u prvoj sezoni završio je na odličnom trećem mjestu.

Njegov trenerski potencijal prepoznala je Rijeka koja ga je dovela 2007. godine, a tamo je  najveći fokus stavio na razvoj mladih igrača. Najviše su se pritom isticali Manuel Pamić te Anas Sharbini koji je pod Dalićevom trenerskom palicom dobio sve moguće ovlasti – bio je desetka momčadi i kapetan sa svega 18 godina.

Nakon Rijeke uslijedile su avanture u Dinamu iz Tirane i Slaven Belupu, a onda je 2010. godine došao poziv iz Saudijske Arabije. Primarni motiv za odlazak zasigurno je bio onaj financijske prirode, teško da je Zlatko uopće slutio kakav će trag tamo ostaviti.

U Al Faisalyju je proglašen trenerom godine od strane novinara, a dok je vodio Al Hilal bio je 13. najbolji trener u mjesecu ožujku 2013. godine prema World Coach Rankingu.

Nakon Saudijske Arabije, na red su stigli Ujedinjeni Arapski Emirati i njihov ponajbolji klub Al Ain. Dalić je nastavio nizati odlične rezultate, no ovog je puta letvicu podigao još  više. Dvaput je izabran za trenera godine, dogurao je do finala Azijske lige prvaka, a klub je  podigao s 335. na 122. mjesto.

Uslijedio je tada najvažniji poziv u karijeri – Hrvatska želi Dalića na klupi reprezentacije. Zlatko se nije puno nećkao, već je bio u avionu spreman pristati na sve ponuđene uvjete i zasjesti na klupu onoga što mu je svetinja – a to je hrvatska nogometna reprezentacija.

Situacija u kojoj je preuzeo Hrvatsku nije bila nimalo lagodna – Vatreni su morali pobijediti neugodnu Ukrajinu u Kijevu, a tek bi onda zaigrali u dodatnim kvalifikacijama. Dalić je odmah pokrenuo stvari, Modrić i društvo rutinski su prošli kroz Kijev (2:0), a zatim u dodatnim kvalifikacijama bez većih teškoća izbacili Grčku (4:1, 0:0). I cilj je ostvaren – Hrvatska se plasirala na Svjetsko prvenstvo u Rusiji.

A pravo pisanje povijesti zbilo se u Rusiji – u grupnoj fazi padali su Nigerija (2:0), Argentina (3:0) i Island (2:1), dok su u nokaut fazi Vatreni rušili Dansku i Rusiju nakon penala te Englesku nakon produžetaka (2:1). U finalu smo ostali bez goriva, a ubojiti Francuzi znali su to iskoristiti i zasjesti na svjetski tron (2:4).

Dalić i njegovi izabranici postigli su čudesan uspjeh – državu s manje od četiri milijuna stanovnika doveli su do svjetskog srebra. I to ne u pljuvanju u dalj (što bi također bilo vrijedno hvale), već u najpopularnijem sportu na svijetu.

Zlatko Dalić tada je bio junak, genij, taktički mag – tih je dana uživao status božanstva u Lijepoj Našoj. Ipak, kako to obično kod nas biva, sve to brzo je palo u vodu.

Hrvatska se nije dobro provela u Ligi nacija – Vatreni su zauzeli posljednje mjesto u skupini s  Engleskom i Španjolskom, a posebno bolan bio je poraz 6:0 od Furije. Dalić više nije bio heroj – postao je ‘samo‘ srećković.

„Pa s takvom reprezentacijom bi svatko igrao finale Svjetskog prvenstva. Dalić je samo bio upravo vrijeme na pravom mjestu“, bili su uobičajeni komentari tih dana.

Srećom, izbornik je oduvijek znao svoje kvalitete – zli jezici nisu ga mogli pokolebati – a on je nastavio raditi ono što najbolje zna. Vatreni su se, uz manje teškoće, plasirali na Europsko prvenstvo, a tamo su također ostvarili zacrtano – Hrvatska se plasirala u osminu finala, ali nakon produžetaka bolja je bila Španjolska (3:5).

Nakon Europske smotre Vatrene je ponovno čekala Dalićeva najgora noćna mora – Liga nacija. Ipak, noćna mora pretvorila se u ugodan san – Hrvatska se plasirala na Final Four ovog natjecanja. A onda je došao red na Svjetsko prvenstvo u Kataru.

Prepuni očekivanja Vatreni su otputovali u Dohu, a razočarenje je uslijedilo već na otvaranju – ‘samo’ remi protiv Maroka (0:0). Strani mediji okrenuli su leđa Zlatku Daliću i njegovoj reprezentaciji.

„Hrvatska ima previše starih nogometaša. Oni više nisu ni blizu nivoa na kojem su bili prije četiri godine. Belgija i Maroko će proći skupinu, a Hrvatska ispada“, nagađali su mnogi inozemni mediji.

Dalić je, pak, bio drugačijeg stava. Deklasirana je Kanada (4:1), a prolaz je ostvaren teško izborenim remijem protiv Belgije (0:0). Nakon penala su padali Japan i Brazil, a u polufinalu dočekao nas je hladan tuš – Messi i društvo lagano su se obračunali s Hrvatskom (3:0). Dalić nije dopustio igračima da potonu – Vatreni su osvojili brončanu medalju svladavši Maroko rezultatom 2:1.

Nakon srebra 2018. godine, Hrvatska je četiri godine kasnije osvojila brončano odličje. Uspjesi koji zvuče nestvarno. Nakon utakmice za broncu Dalić je još jednom pokazao svoju veličinu.

„Medalju posvećujem Ćiri Blaževiću. Šefe, ovo je za Vas, ovo je Vaša medalja. Ja mogu osvojiti pet medalja, ali Vi ste uvijek trener svih trenera“, rekao je Dalić koji je još jednom pokazao koliko je skroman.

Zlatko Dalić možda nije najbolji trener na svijetu, možda nije najbolji taktičar na svijetu, ali je sigurno najbolji izbornik kojeg smo ikad imali. Nažalost, Dalićeve veličine mnogi će postati svjesni tek kada ga izgubimo…