Jedini pogodak u prvom poluvremenu postignut je u samoj završnici. Liverpoolova obrana pukla je na svojoj desnoj strani, tamo gdje je u tim trenucima bio Dejan Lovren...
U začetku problema u tom dijelu utakmice, Leroy Sane je poput brzog vlaka prohujao pored Lovrena na lijevoj strani terena (gledajuć iz perspektive Cityja). Tu nema spora da je naš reprezentativni branič apsolutno nadmašen, međutim, prije nego pripremite pljuvačku, razmislite o sljedećem:
Je li Dejan Lovren desni bek i što je uopće tada radio na toj poziciji? Možda je pokrivao nečije tuđe propuste, rekli bismo da je to čak vrlo izvjesno… Dao je sve od sebe, trčao za Saneom, nije on kriv što je ovaj antropometrijski nemjerljivo bolji nogometaš.
Veći je problem, složit ćemo se, nastavak akcije. Tada je Bernardo Silva (btw, tko je njega pokrivao i onemogućavao da to napravi?) poslao povratnu loptu prema sredinu terena, blizini peterca, Aguero je krenuo prema istoj i pobjegao Lovrenu koji nije smio dopustiti da mu suparnički igrač takve kvalitete dođe “ispred lopte”.
I nema dvojbe, Dejan je morao bolje reagirati, međutim, opet… Nije odustao od te akcije, zalijepo se za Argentinca i makar mu odrezao druge mogućnosti osim one koja se u tom trenutku činila ne odveć izglednom – izravan udarac na gol!
Aguero je rasparao rašlje rijetko viđenim udarcem, a ovdje bi se možda trebalo raspravljati i o tome je li Alisson, taj skupocjeni vratar, mogao bolje reagirati jer je dobio pogodak u svoj kut, bez obzira na silinu udarca i neposrednost pozicije.