Sve što je Biliću ostalo je spoznaja da njegova ekipa ne može pobijediti čak ni kada odigra na vrhu svojih mogućnosti. Ta misao je vjerojatno gora od samog poraza.

Piše: Antonio Baković

Sve do 88. minute West Bromwich je na svom Hawthornsu imao veliki bod u džepu protiv ove sezone vrlo dobrog Tottenhama. A onda – jedna duga lopta Dohertyja u srce šesnaesterca, skok Harryja Kanea i udarac glavom koji je prevario loše postavljenog Samuela Johnstonea. Lopta u mreži, bodovi u Londonu, nova bora na čelu Slavena Bilića. 

Kada je epilog utakmice takav onda više nema smisla isticati da je West Brom u prvom poluvremenu sjajno parirao Spursima, da je imao nekoliko lijepih prilika i poluprilika, da su domaći dobro zatvarali goste na cijelom terenu. Ne treba posebno isticati ni to da se Tottenham u zadnje dvije-tri utakmice ipak nalazi u laganom padu igre, ali ne i rezultata. Oni su svoje obavili i pobjedom zasjeli na vrh premierligaškog društva. West Brom i Slaven Bilić ostaju na tri boda iz 8 utakmica. Dovoljno za dno tablice i konačno suočavanje s realnošću u kojoj ova momčad jednostavno nije dovoljno dobra za Premier ligu.

Bilo je ove sezone nekoliko utakmica u kojima se to jasno vidjelo. Posebno u porazima 2:0 protiv Fulhama i Southamptona. Bilo je i utakmica u kojima je manjak kvalitete bio zamaskiran izbjegavanjem poraza – protiv Chelseaja 3:3 ili Brightona 1:1. A bilo je i utakmica u kojima su zaslužili više, a na kraju ostali bez ičega – samo s novim sumnjama i problemima.

To se najbolje vidjelo protiv Tottenhama. Spursi su daleko kvalitetnija momčad, ali u želji za prvom pobjedom Slaven Bilić očito je jako dobro motivirao i pripremio svoje igrače tražeći pobjedu, tri boda i što je najvažnije skalp protiv velike ekipe koji bi njega i njegove igrače napunio samopozdanjem. Sve je karte bacio na susret u kojem je WBA igrao dobro, ali je na kraju pukao poput balona. Sve što je Biliću ostalo je spoznaja da njegova ekipa ne može pobijediti čak ni kada odigra na vrhu svojih mogućnosti. Ta misao je vjerojatno gora od samog poraza.

Nakon ovakvog poraza optimist bi kazao da je tu bilo dobrih stvari – 12 udaraca prema vratima Llorisa, 41 posto lopta u nogama, 9 udaraca iz kuta, dojam… Pesimist će reći da to sve ne vrijedi ništa bez osvajanja bodova. A Bilić? Vjerojatno će se složiti s pesimistom iako je nakon utakmice kazao da je uz ovakvu igru pobjeda samo pitanje vremena. Da, samo što jedna pobjeda nije dovoljna.

A gdje leži problem? Jasno je kao dan da leži u slabo odrađenom prijelaznom roku. Uprava WBA Billiću je za pojačanja dala 20-ak milijuna eura od čega je dio morao potrošiti kako bi zadržao i neke prošlosezonske igrače poput Filipa Krovinovića koji je lani igrao na posudbi iz Benfice kao što će na posudbi biti i ove godine, ali uz nadoplatu portugalskom velikanu od 3,3 milijuna eura i uz mogućnost otkupa za 10 milijuna eura na kraju sezone. Osim njega WBA je osigurao usluge Gradyja Diangane koji također nije novi igrač jer je i on prošle sezone igrao na posudbi iz West Hama. Sada je njegov ostanak plaćen 13 milijuna funti. Od novihg igrača tu je naskuplje pojačanje kluba u povijesti – iz Huddesfielda je stigao Karlan Grant plaćen 16 i pol mlijuna funti. I to je to ako ne računamo iskusnog Branimira Ivanovića koji je došao kao slobodan igrač.

Za usporedbu Leeds koji je s Marcelom Bielsom također ove sezone ušao u društvo velikih momaka potrošio je 105 milijuna funti i to mu je u ovom trenutku dovoljno tek za 15. mjesto s 10 osvojenih bodova što pokazuje koliko se plaća jedan bod u najjačoj ligi svijeta. Zna to i Bilić pa ne čudi što su i njemu živci na rubu. Vidjelo se to prije otprilike dva tjedna kad je klub bez njegova znanja u Al Ittihad prodao Ahmeda Hegazyja – braniča kojeg je hrvatski stručnjak imao u svojim planovima. Bilić je na konferenciji za medije žestoko opleo po vlasnicima kluba. Bio je to samo iskaz frustracije i nemoći da s pozicije menadžera donosi odluke kao – menadžer.

Bilić je u WBA doveden početkom prošle sezne uz cilj da kroz tri sezone izbori ulazak u Premier ligu. On je to napravio odmah u prvoj sezoni i samim tim je ispunio očekivanja kluba. Sada, logično i njemu i klubu rastu apetiti pa se traži ostanak u ligi. Ništa neobično, ali sve je jasnije da ova momčad to ne može ostvariti i da svakom novom utakmicom bez pobjede Biliću sve više prijeti otkaz iako je on najmanje kriv za samo tri osvojena boda u 8 utakmica. No, tako to ide u nogometu, a Slavenu ne bi ni bio prvi put da u Premier ligi dobije otkaz nakon dobro obavljenog posla. Riječ je naravno o njegovoj sezoni provedenoj u West Hamu na koju sve više sliči ova priča s West Bromwich Albionom.

Koliko je takav scenarij blizu znat će se možda već u idućem kolu kada WBA igra protiv Manchester Uniteda i Ole Gunnara Solskjaera. Lako je moguće da onaj trener koji izgubi tu utakmicu Božić dočeka na burzi.