Jednog dana, možda i prije Miurine mirovine, maksimirski stadion mogao bi biti preporučen za dobivanje statusa Unescove svjetske baštine, kao spomenik na mračno razdoblje pretvorbe i privatizacije na smjeni dvaju tisućljeća na ovim prostorima...

Drugi najbolji strijelac u povijesti japanske nogometne reprezentacije i bivši igrač zagrebačkog Dinama Kazuyoshi Miura, koji će 26. veljače proslaviti 52. rođendan, produljio je ugovor s japanskim drugoligašem Yokohamom do kraja 2019. godine.

Miura, kojeg u Japanu zovu ‘kralj Kazu’, karijeru je počeo u brazilskom Santosu 1986. godine. Tijekom karijere promijenio je brojne klubove, osim u Santosu igrao je za još dvije brazilske momčadi, Palmeiras i Coritibu, a u Europi je nosio dres Genoe i Dinama. U zagrebačkom klubu je 1999. godine skupio 12 nastupa.

Nikada nećemo zaboraviti kakvu je veliku pažnju izazvao njegov dolazak u naš glavni grad. Na Maksimiru se za njegova mandata moglo se redovito primjećivati do nekoliko stotina japanskih interesenata, što novinara, što običnih navijača ili tada ipak manje turista.

Ostaje dojam da Canjugina Croatia nije u potpunosti iskoristila sav marketinški potencijal koji se krio iza te akvizicije. Ali, taj aspekt puno je manje problematičan kad se prisjećamo vremena tog razdoblja iz povijesit zagrebačkog nogometnog diva, kojime se većina žitelja tada još ponosila.

Upravo otprilike u to vrijeme započela je rekonstrukcija maksimirskog stadiona, koji je također dugo bio ponos Zagreba grada. Sve je krenulo izgradnjom nove sjeverne tribine na kojoj je trebao cvjetati biznis s brojnim poslovnim i inim prostorima u utrobi i podnožju.

Danas, gotovo 20 godina kasnije, stadion i dalje izgleda gotovo pa identično kao u ta vremena i ne postoje naznake da će u skoroj budućnosti biti dovršen. Unatoč više stotina utrošenih milijuna, čak je i izvjesno da će ovakav oblik zadržati do daljnjeg.

Jednog dana možda će biti preporučen za dobivanje statusa Unescove svjetske baštine, kao spomenik na mračno razdoblje pretvorbe i privatizacije na smjeni dvaju tisućljeća na ovim prostorima…

Miura, srećom po njega, nije ostao baviti se raspletanjem tih i sličnih gordijskih čvorova, već je ubrzo karijeru trasirao na druge staze. Između ostalog, bio je najzaslužniji za prvi nastup Japana na svjetskim prvenstvima, 1998. godine. U kvalifikacijama je postigao 14 golova, ali je onda neočekivano izostavljen s popisa putnika za SP u Francuskoj.

Godine 2000. odigrao je posljednju utakmicu za japansku reprezentaciju u čijem je dresu zabio 55 golova u 89 nastupa.

Također, bio je najbolji azijski nogometaš 1993. godine, a drži rekord kao najstariji profesionalni nogometaš i najstariji strijelac (ožujak 2018.).

Do kad će igrati, to nitko ne zna, a možda niti sam Kazuyoshi, no postoji velika mogućnost da ga na nastavak karijere pogoni strah od Noriakija Kasaija, skijaškog skakača koji s trenutnih 45 godina na plećima još nema namjeru odustati. Dapače, cilj mu je skakati još barem osam godina, a više o tome možete saznati u ovom našem nedavnom tekstu…