Okršajem za Super kup Europe tradicionalno se najavljuje jesen u europskim klupskim natjecanjima. Ove godine domaćin pobjedniku Lige prvaka i Lige Europe bit će stadion Filip II u Skoplju, a snage će odmjeriti Real Madrid i Manchester United.
Od kada se igra samo jedan susret na neutralnom terenu, a to je od 1998. i okršaja Chelseaja i Reala, navikli smo da domaćin Super kupa bude stadion Louis II u Monte Carlu i to dan nakon što se u obližnjem Grimaldi Forumu obavi ždrijeb grupne faze Lige prvaka.
Međutim, već četiri godine okršaj za “ultimativnog gospodara Europe”, kako netko voli nazivati pobjednika ove utakmice, čiji se značaj iz godine u godinu sve više degradira, ne igra se u srcu Kneževine Monako. Nakon Praga, Cardiffa, Tbilisija i Trondheima red je došao na jugoistok Europe, a čast da ugosti jednu ovakvu utakmicu pripala je Skoplju.
Može se reći da je Skoplje, za razliku od prethodno navedenih gradova, imalo zaista ludu sreću da se u borbi za, ne toliko atraktivan trofej, sastanu mega atraktivne momčadi. Real Madrid i Manchester United, pored toga što imaju pregršt trofeja, najtrofejniji su klubovi u dvije najjače svjetske lige, na globalnoj razini su najpopularnije svjetske franšize. Upravo se taj termin može upotrijebiti za ova dva giganta, s obzirom da već nekoliko godina, barem što se marketinga tiče, ali i mnogih drugih stvari, Kraljevski klub i Crveni vragovi posluju poput američkih sportskih franšiza.
Svakako da vlasnici ugostiteljskih objekata u glavnom gradu Makedonije zadovoljno trljaju ruke, budući da oba kluba imaju vrlo razgranatu i ogromnu navijačku bazu i nema sumnje da će puno engleskih i španjolskih navijača pohrliti u njihov grad. Ali nisu samo oni od kojih se očekuje da ostave koji dinar u Skoplju. Tu je i pregršt ljudi iz susjednih zemalja, koji će iskoristiti jedinstvenu priliku da dođu u Skoplje, koje će biti centar nogometne Europe, a oni najsretniji da pogledaju utakmicu koji se rijetko viđa, posebno u ovom natjecanju.
Od 1972. otkako se igra ova utakmica ovo je tek 15. put da se sastaju dva prvaka Europe. Posljednji put to se dogodilo 2013. kada su igrali Bayern i Chelsea, ali uz svo poštovanje Chelseaju, nešto slično dvoboju teškaša ovakvog ranga viđeno je posljednji put 2001. kada su koplja ukrstili Liverpool i Bayern.
Nikada se Manchester United i Real nisu sastali u Super kupu, ali su pet puta igrali po dvije utakmice na ispadanje u europskim natjecanjima i Kraljevski klub je puno uspješniji, budući da je slavio čak četiri puta, dok su Crveni vragovi samo u polufinalu Kupa europskih prvaka 1968. bili bolji.
Malo je drugačija statistike kada se gleda po zemljama, ovo je šesti put da se sastaju engleski i španjolski klub, a bolji su Otočani koji su tri puta slavili. Ipak, posljednji okršaj 2012. pripao je Atleticu protiv Chelseaja, a Real je samo jednom igrao protiv Engleza i poražen je 1998. od Chelseaja.
Zanimljivo je reći da je zajednički nazivnik u današnje vrijeme za dva kluba trener velikana iz Manchestera Jose Mourinho, koji je vodio i Real od 2010. do 2013. Iako je osvojio čak tri europska trofeja, samo je jednom vodio momčad na ovoj utakmici 2003. i tada je poražen s Portom od Milana 1:0.
Još zanimljivije je da su momčadi koje su s Mourinhom osvajale europske trofeje, gubile utakmicu za Super kup. S druge strane, sadašnji trener Reala Zinedine Zidane prošle je godine slavio u susretu Super kupa, a kao igrač je također jednom bio uspješan, 2002. u dresu Reala protiv Feyenoorda. Treba istaknuti da su u posljednja četiri dvoboja čak tri puta igrani produžeci, tako da ne bi bilo iznenađenje da se i na Filipu II ponovi takav scenarij.