Čudesna momčad iz Andaluzije pobjedom protiv milanskog Intera osvojila je šesti naslov u drugom najelitnijem nogometnom natjecanju.
PIŠE: Ivan Blažević
Momčad s Ramon Sanzhez Pizjuana izgradila je pravi kult u ovom natjecanju. Šest finala su igrali, šest su ih pobijedili, a kad sagledamo podatak da su u prvom od tih šest nastupili prije 14 godina protiv Middlesbrougha, počnemo shvaćati koliko je velika stvar ovo što rade Andalužani.
Julen Lopetegui bio je na rubu zaborava nakon neuspjeha u iscrpljujućem okruženju Santiago Bernabeua, gdje nema mjesta za krivi korak, a svaka pogreška je udvostručena. No, poput feniksa Lopetegui se uzdigao iz pepela i u jednoj sezoni čuda napravio sa Sevillom. Kao što to često biva, u prvom dijelu sezone činilo se da bi možda mogao parirati u borbi za naslov španjolskim ‘twin towersima’ – Realu i Barceloni, no kako to također često biva, sredinom sezone polako su počeli ispuštati bodove i ta utrka je propala. Ne i u njihovom najdražem natjecanju. Noćas je Sevilla spasila čast španjolskog nogometa. Nakon što su Barcelona, Real i Atletico ispali iz Lige prvaka, a Getafe iz Europske lige, jedini su ostali u igri u kontinentalnim natjecanjima, i ponovno su otišli do kraja.
I kako ne biti impresioniran još jednom njihovom titulom? Jer ako volite nogomet, onda morate barem malo simpatizirati Sevillu. Momčad je to koja igra maštovito, brzo, okomito, momčad u kojoj nema mjesta defanzivnom pristupu. Okolnosti nisu bitne, kroz šest naslova Kupa UEFA, odnosno Europske lige koliko su ih uzeli, gotovo uvijek su u svlačionici bila nova lica, novi treneri, ali priča je uvijek bila ista. Andalužani se čvrsto drže svojih nogometnih principa. S takvim uspjesima, zašto i ne bi? Uostalom, Sevilla je u posljednja tri finala (Dnipro, Liverpool i sada Inter) zabila tri pogotka. Ukupno njih devet u tri finala!
A kad igraš protiv momčadi koje imaju Adamu Traorea, Martiala, Pogbu, Rashforda, Eriksena, Lukakua, a ni jednom ne zauzmeš defanzivni stav, ni jednom ne daješ prosječnom gledatelju razloga da pomisli da drukčije igraš protiv jednog Manchestera i Intera nego protiv Alavesa ili Valladolida, e onda je to vrijedno divljenja. A Sevilla je takva, Sevilla se drži svojih principa, uvijek igra svoju igru. Mnogi menadžeri i nogometaši vole koristiti taj lajn, vole reći ‘Igrat ćemo svoju igru’ kao poštapalicu, no u slučaju Seville to nisu nimalo isprazne riječi.
Inter nije bio loš, Conte je dobro postavio svoju momčad, poveli su već u trećoj minuti, prijetili su koliko su mogli, nisu u finalu izgledali kao tipična talijanska momčad, no Conte jasno, nije ni tipičan talijanski trener, ali nakon završetka nije im preostalo ništa nego čvrsto stisnuti ruku Andalužanima.
A što reći o momčadima koje su Andalužani srušili? Preko Rome, Wolvesa, Manchestera i Intera do nove titule. Zasluženo da zasluženije ne može biti!