Na poziv Zorana Zekića u Slaven Belupo došao je Ilija Lončarević. On će biti zadužen za razvoj i organizaciju Škole nogometa Slaven Belupa.

Osim za organizaciju Škole nogometa, razvoj mladih igrača i doselekciju kategorija primarno iz ‘koprivničkog bazena’, Lončarevićev zadatak bit će i prenošenje znanja na mlade trenere koji će tako dobiti poligon za dodatan razvoj.

Iskusni 77-godišnji trener Lončarević u svojoj je karijeri vodio tadašnji Inter iz Zaprešića, s kojim je osvojio prvi Kup od osnutka Hrvatske, Dinamo, Osijek, Zagreb, Hrvatski dragovoljac, Čakovec i Orijent.

Bio je trener i u Slaven Belupu i to u sezoni 1995/1996. kada je sa Slaven Belupom osvojio prvo mjesto u Drugoj hrvatskoj ligi – Sjever te u jesenskom dijelu prvenstva 1. B lige 1996/1997. kada je Slaven Belupo bio drugi nakon petnaest kola. Na kraju te sezone momčad iz Koprivnice je igrala kvalifikacije za Prvu ligu i od tada je neprekidnih 25 sezona u najvišem rangu hrvatskog nogometa.

“Iznimno mi je zadovoljstvo što smo u klub doveli čovjeka s tolikim znanjem i iskustvom. Razlog je vrlo jednostavan, želimo da naša Škola raste, da se razvijaju igrači za prvu momčad, ali i naši mladi treneri koji imaju iznimno veliki potencijal. O njegovoj biografiji, titulama, igračima koje je trenirao i razvio mislim da ne treba previše pričati. ‘Desna ruka’ Lončareviću bit će i dalje Vedran Medenjak kojeg ćemo usmjeriti još više, zajedno sa Slavkom Mešnjakom, na ‘skeniranje našeg bazena’ kako bi najtalentiraniji igrači dolazili u Slaven Belupo”, napisao je trener Slaven Belupa Zoran Zekić.

Po dolasku u klub i preuzimanju nove funkcije Ilija Lončarević nije skrivao zadovoljstvo, ali je istaknuto da je pred njim veliki posao.

“Prošlo je 25 godina, ali moja sjećanja na Slaven Belupo i Koprivnicu su i više nego pozitivna, a ona negativna sam davno ostavio po strani jer se nema smisla vraćati u prošlost, pa mi je zadovoljstvo ponovno biti tu. Pozitivna, zato što smo tada napravili sve preduvjete da momčad šest mjeseci nakon mog odlaska uđe u Prvu ligu, a to je bilo osnova svega. Poveznica s onim vremenom je da sam i tada stigao u Koprivnicu na poziv svog prijatelja, u tadašnju 2. B ligu koju smo i osvojili, baš kao i danas na poziv i zamolbu mog prijatelja Zorana s kojim imam odličan odnos, iako, kako on kaže, nije normalno da je doveo u klub trenera kod kojeg jedinog kao igrač nije igrao ni minute, ali to je sudbina nas trenera i igrača”, rekao je Lončarević.

Cilj je, naravno, što bolji rad Škole nogometa.

“Nadam se da ćemo plan, a to je dovesti Školu na puno viši nivo od onoga na kojem je trenutno, ostvariti i da ćemo i klub i ja nakon svega biti zadovoljni. Znam da je Škola, od kada sam ja otišao, imala dobra razdoblja i da je sporadično ‘izbacivala’ igrače u seniorsku momčad. Potencijal postoji, i ljudski i igrački, a ja sam tu da svojim iskustvom i znanjem pomognem da se sve digne na veću razinu. Nisam u planu imao u ovom trenutku otići od kuće, bez obzira na to što se zbog fizičkog i mentalnog zdravlja i dalje bavim trenerskim poslom, zbog godina u kojima jesam, iako mi je žena rekla da ne smijem to stalno isticati, ako želim raditi i dalje. Želim reći da mi ovo nije bilo prijeko potrebno, ali želio sam pomoći prijatelju i prijateljima koji su me pozvali. Moram se upoznati s uvjetima, ljudima i infrastrukturom te načinom dosadašnjeg rada i razmišljanja.”