Luis Suarez jedan je od onih likova u sportu koji ne stanu u nikakav međuprostor. Ili ga volite ili ga mrzite, toliko je jednostavno. Njegov specifični, južnoamerički karakter koji zrači ponosom i koji ne suzbija nikakve emocije, pozitivne ili negativne, ne ostavlja prostora za nikakvu alternativu. #SponzorPrenosa #DerbyBananas

Suarez na prvi pogled jednostavno ne djeluje kao neki simpatični čovjek, barem kad ga gledate na nogometnom terenu. Na sve to, kroz karijeru si je dozvolio tri situacije dotad neviđene u nogometnoj povijesti – čovjek je grizao svoje protivnike! Da, grizao poput vampira, što mu je svojevremeno postao i nadimak. Jednom u Nizozemskoj, jednom u Engleskoj, jednom u Južnoafričkoj Republici na SP-u. Od samo jednog u nizu nogometaša koji javnosti nisu najsimpatičniji, postao je oličenje čovjeka bez duše, bad guya najpopularnijeg sporta na svijetu.

Postoje međutim, oni trenuci u sportu kad nam omraženi likovi postanu nešto draži, ili ako ćemo još dalje, koje u tim trenucima zavolimo. A Urugvajac je nakon posljednjeg kola dramatične Primere sigurno dobio tisuće i tisuće, možda i milijune novih obožavatelja koji ga do sinoć u najmanju ruku nisu simpatizirali.

Osveta je najbolja kad se servira hladna – uzrečica koja drži vodu u bilo kojem kontekstu i okolnostima, pa tako i u sportu. Suarez ju je sinoć dočekao. Onu slatku sportsku osvetu. Barcelona bi, uvjeren sam, čak i s Urugvajcem koji gazi 35. godinu, bila dovoljno snažna za naslov, njegova kvaliteta je neupitna i vidi se iz aviona.

Otkako je stigla vijest da će se Suarez pridružiti Atleticu, nekako je dobro mirišao taj spoj. Borbeno nastrojeni, vječno ‘nabrijani’ ratnici iz španjolske prijestolnice, uvijek u sjeni Kraljevskog kluba. Pod palicom Diega Simeonea koji je i kao igrač i kao trener, u smislu karaktera vrlo sličan Suarezu. Očekivalo smo puno, dobili još više! Gol za pobjedu nad Osasunom u pretposljednjem kolu u 87. minuti. Pa gol za pobjedu i potpuni preokret u Valladolidu u 67. minuti. Samo u posljednja dva kola Suarez je direktno donio Colchonerosima četiri boda, a bilo je još takvih situacija kroz sezonu.

Na kraju priče, naš vampir pokazao je da ima dušu. Na najbolji mogući način dokazao je Barceloni da je napravila pogrešku – veliku pogrešku, a onda je briznuo u nezaustavljivi plač, poput malog djeteta kojem ste dali pa odmah nakon toga uzeli slatkiš. Suarezove suze izrazile su njegov miks emocija, s jedne strane povrijeđenost jer je šutnut kao stara kanta, s druge strane ponos jer je dookazao, i to kako, da još uvijek nije za staro željezo.

Dok će se na Camp Nou zbrajati šteta iz protekle sezone, Suarez će se nakon ovoga nepovratno iz bad guya pretvoriti u klasičnog junaka podcijenjenih, potlačenih i odbačenih. Sada više sigurno ne žali zbog otpisivanja u Barceloni. Jedna od onih priča koje samo sport može ispisati. Zato ga i toliko volimo!