Nogometaš Milana, Zlatan Ibrahimović, za Corriere dello Serra otkrio je koji su mu bili najteži trenuci u životu.

“Moj otac jako je patio zbog rata u Jugoslaviji. Svakog dana dobivao je vijesti o tome kako je netko koga on zna poginuo. Pomagao je izbjeglicama, a mene je uvijek pokušavao zaštiti od svega toga. Kad mu je umrla sestra u Švedskoj, nije mi dao da idem na pogreb. Ali kad je umro moj brat Sapko od leukemije, išao sam. Brat me očekivao, izdahnuo je ispred mene. Pokopali smo ga po muslimanskim običajima. Otac nije pustio ni suzu. Sutradan je otišao na groblje i plakao od jutra do večeri. Sam.”

Opisao je i sebe kao dječaka.

“Kao dijete bio sam težak i problematičan. Čim sam se rodio, babica me ispustila s metra visine. Cijeli život je bio težak. U školi sam bio drugačiji. Drugi su bili plavi, sa svijetlim očima i normalnim nosevima. Ja sam bio taman, s velikim nosom. Govorio sam drugačije od njih, kretao se na drugačiji način. Roditelji mojih školskih kolega potpisivali su peticiju da me se izbaci iz razreda. Uvijek me pratila mržnja. I na početku sam reagirao loše. Izolirao bih se. Kasnije sam naučio patnju i mržnju pretvoriti u snagu.”

Progovorio je ponovno i o incidentu s Romeluom Lukakuom kad su se umalo potukli na derbiju Milana i Intera.

“On se prvo svađao s Romagnolijem, a onda sa Saelemakersom. Reagirao sam da zaštitim suigračem i onda me počeo vrijeđati na osobnom nivou. Šokantno, a bili smo suigrači u Unitedu. Lukaku ima veliki ego, uvjeren je da je svjetska klasa i stvarno je jak. Ali ja sam odrastao u getu i kada mi netko priđe dignute glave, ja ga stavim na njegovo mjesto. Tako sam mu spomenuo rituale njegove majke i on je izgubio kontrolu. Nakon toga sam zamolio bliske prijatelje da se pomole za mene. Moram s njim riješiti račune. Nadam se da ćemo se brzo sresti. Te stvari se rješavaju na terenu. Ne mrzim nikoga, pa ni Lukakua.”