Očito je puklo na relaciji Luis Enrique i Sergio Ramos. Pa je tako izbornik iznio prljavi veš

Sergio Ramos (35) propušta Euru. Ne, nije ozljeda, obično je on u karijeri ozlijeđivao, a manje bio ozlijeđen. Jednostavno, Luis Enrique koji je kroz igračku karijeru pokazao da je frajer, odlučio je posebnog člana Furije (rekored po broju nastupa – 180) poslati na godišnji odmor.

“Svaka odluka o Ramosu je kontraverzna. Ono što moram reći, odluku sam mu priopćio nakon privatnog tefonskog razgovora. Preporučam Ramosu da bude sebičan i da bude spreman 100% kako bi u budućnosti mogao igrati za klub i reprezentaciju.”

Ni prvi ni posljednji nogometni izbornik koji se riješio jednog od glavnih frajera. Hoće li u konačnici taj potez Enriquea biti ispravan, doznat ćemo u sljedećih četrdesetak dana.

Sergio Ramos je nedvojbeno ikona španjoslskog nogometa u posljednja dva desetljeća. Jedan od najvećih stopera u povijesti te velike reprezentacije, po broju osvojenih trofeja (prvak Svijeta 2010. i dva puta prvak Europe 2008. i 2012.) je tu naravnu puno ispred Fernanda Hierra, gospodina koji je bio posljednji veliki defanzivac a da je dolazio iz istok kluba – Real Madrida.

Gotovo je nemoguće nogomet u 21. stoljeću promatrati a da se negdje ne pojavi Sergio Ramos. Bio je najmlađi debitant u reprezentaciji, Perezova akvizicija iz prve ere Galacticosa koju je proslavio Zinedine Zidane, igrač koji nikoga nije ostavio ravnodušnim.

Nedvojbneo je bio veliki igrač, koji je imao poprilično dobar početni pas, koji je bio dovoljno eksplozivan, koji se nije štedio niti u jednom trku, niti u jednom duelu. Imao je još jednu kvalitetu više – postizao je uglavnom super važne golove. Nikad neću zaboraviti Luz stadion u Lisabonu, otkucavale su posljednje minute, a Luka Modrić je u korneru između zapadne i južne tribine centrirao, a Ramos zabio gol. Bila je to treća minuta sudačke nadoknade u finalu Lige prvaka protiv Atletico Madida. U produžetku je pod Realovim kopitama nestao Cholo Simeone.

Uvijek je preuzimao odgovornost, branio svoje, a napadao suparničke nogometaše, jednostavno je bio lider. Imao je to karizmu pobjednika, čovjeka na kojeg se može svaki trener osloniti upravo u onom trenutku kada voda dođe do grla. Prečesto je puta bio spasitelj da bi to bilo čudno.

Koliko je u svhu svoje momčadi zao – pokazao je u finalu Lige prvaka. Kada je jednim bodičekom iz igre isključio u tom trenutku najboljeg igrača Liverpoola Mohamada Salaha. I umjesto da ga sudac te utakmice Milorad Mažić pošalje u svlačionicu, on mu je otvorio vrata da podigne srebrni ušati pehar.

Očito je da Ramos polagano napušta Pirenejski poluotok. Nije se dogovorio s Perezom, put ga čini se vodi u Pariz i redove novog viceprvaka Francuske PSG. Nevjerojatni talent i odličan igrač koji jednako toliko nevjerojatno prgav i antipatičan. To je eto od ponedjeljka – neželjeni matador.