Napadač Rijeke Marco Pašalić otkrio je nepoznate detalje o sebi.

U Rijeku je stigao u ljeto prošle godine iz druge momčadi Borussije Dortmund, a ukupno je u 40 nastupa dosad upisao devet golova i šest asistencija. Ubrzo je dobio poziv izbornika Zlatka Dalića, koji ga je uvrstio i na popis za Euro u Njemačkoj.

Pašalić je Robertu Knjazu otkrio što je često sanjao u djetinjstvu.

“Zlatan Ibrahimović mi je bio uzor, dosta sam ga sanjao kao dijete. Nije mi bilo jasno otkud on tu, ali stajao je, djeca su bila oko njega, prišao mi je i pričali smo. Onda bi san prošao.”

Rekao je da voli jesti “pomfrit i šniclu”, za koje kaže da je “baš ono njemačko” jelo, a ne voli jesti grah.

“Toliko sam ga pojeo u životu da mi se zgadio. Mama nije znala što napraviti pa bi skuhala grah. Bilo bi ga za tri-četiri dana”, ispričao je Pašalić.

Ponovno je govorio i o radu na baušteli.

“Počeo sam 2017. godine. Tata me upisao na fakultet nakon srednje škole, ali nisam ga htio završiti zbog nogometa. Rekao mi je da moram na bauštelu ako neću u školu. Svako bismo se jutro u 8 sati našli brat, ja i dvojica radnika.

Najgore mi je bilo voziti šutu, a vani 35 stupnjeva. Nakon šest-sedam mjeseci počeo sam krečiti. Na kraju se radi o tome da imamo kruha u kući. Kada nisam radio kako treba, dobio sam po nosu. Nikad nisam raskrstio s bauštelom. Da sam sada u Njemačkoj i da bratu treba pomoć, pomogao bih mu”, rekao je Pašalić.

Ima četiri nastupa za Hrvatsku, a debitirao je 18. studenog u pobjedi protiv Latvije (0:2) u kvalifikacijama za Euro.

“Direktor Rijeke Darko Raić-Sudar me nazvao oko 12 sati, rekao mi je da me izbornik Dalić zove na okupljanje. Ništa mi nije bilo jasno jer nisam bio niti na pretpozivu.

Rekao sam mu da me ne zeza, a on je odgovorio da sam stvarno pozvan. Ne mogu opisati put do Zagreba, neopisivo sam se osjećao. Moj život se vrtio oko hrvatske reprezentacije i ostvario mi se san da budem pozvan. Bio sam šokiran kad sam vidio Luku Modrića, brada mi je drhtala“, opisao je Pašalić.

Otkrio je kako je pri ulasku u reprezentaciju pjevao pjesmu “Garavušo garava”.

“Domagoj Vida mi je na večeri rekao da moram pjevati. Pitao sam mogu li izbjeći, ali nije se to moglo.”