Za Hrvatsku su tu utakmicu željeli igrati: Dražen Ladić, Tonči Gabrić, Saša Peršon, Drago Čelić, Darko Dražić, Vlado Kasalo, Mladen Mladenović, Marko Mlinarić, Zlatko Kranjčar, Ivan Cvjetković, Zoran vulić, Aljoša Asanović, Kujtim Shala, Grega Židan. Piše Josip Juraj Pajvot

Na današnji dan 1990. godine udareni su temelji moderne hrvatske reprezentacije. Mladen Vedriš bio je na čelu cijele operacije koja je je dovela američku nacionalnu momčad u Zagreb, a ubrzo zatim proveo proces razdruživanja HNS-a od FSJ-a. U Maksimiru pred 30.000 gledatelja Hrvatska je nadjačala SAD. Strijelci u povijesnoj utakmici bili su Aljoša Asanović i Ivan Cvjetkovii. Za Hrvatsku su tu utakmicu željeli igrati:  

Dražen Ladić, Tonči Gabrić, Saša Peršon, Drago Čelić, Darko Dražić, Vlado Kasalo, Mladen Mladenović, Marko Mlinarić, Zlatko Kranjčar, Ivan Cvjetković, Zoran vulić, Aljoša Asanović, Kujtim Shala, Grega Židan

– Mi u vodstvu HNS-a prepoznali smo što je neminovnost i znali smo da ljudima moramo poslati jasnu poruku. Ne ‘muljati’ da nam igrači zbog želučanih problema neće putovati na utakmice, nego da se igra utakmica hrvatske reprezentacije. Delegati iz svih naših regija bili su jedinstveni u tom stavu.

Kako je došlo do utakmice?

– U ured gradonačelnika došao je menadžer američke reprezentacije Ivan Opačak i pitao jesmo li zainteresirani za prijateljsku utakmicu. Nacionalna momčad SAD-a nalazila se na turneji u Europi, bilo je to u službi promocije njihova domaćinstva SP-a 1994. godine. Znali smo da je opasno. Ali pod svaku cijenu smo željeli igrati tu utakmicu. Bili su to dani kada se moralo čuti za Hrvatsku – više puta je prepričao te dane Mladen Vedriš.

Reakcija s beogradskih Terazija je bila očekivana.
– Tadašnji tajnik za sigurnost Jovo Popović je sav unezvjeren pitao “Je li nas to vi zajebavate? Mi smo ostali ustrajni, ionako je sve u tim trenucima sugeriralo što će kasnije dogoditi.

Ivan Cvjetković Tarzan je bio strijelac u toj povijesnoj utakmici za Hrvatsku protiv SAD-a. Cvjetković je sada uspješan nogometni menadžer. Upisao je samo tri nastupa za Hrvatsku, bile su to prve tri utakmice uopće i sve tri su završile pobjedom.Nakon SAD-a, slijedile su pobjede protiv Rumunjske u Rijeci i Slovenije u Murskoj Soboti.

Cvjetković se s velikim zadovoljstvom prisjetio prve i povijesne utakmice protiv Amerikanaca:

– Došli smo bez velike pompe na to okupljanje, smješteni smo bili u hotelu Plava Laguna u Kranjčevićevoj ulici, dok su Amerikanci odsjeli u Intercontinentalu. Oni su bili zaista solidna ekipa protiv koje nije bilo lako igrati. Trenutak kada sam postigao pogodak pamtiti ću do kraja života – izjavio je za Sportklub Ivan Cvjetković.

 – Prisjetio se Cvjetković i Vlade Kasala, najvećeg zafrkanta u momčadi:

 Vlado se šalio na račun toga da se ne može skupiti dovoljno Hrvata za početnu postavu, aludirajući na to da nas je ukupno bilo 14, od čega dvojica koja nisu bili Hrvati. Kasalo, Ladić i Mlinarić su mi bili najbliskiji u to doba i dobro smo se zabavljali unatoč cijeloj situaciji.

Prepičao je Cvjetković svoje peripetije oko dolaska.

– Imao sam probleme sa svojim trenerom u St.Truidenu, nije me htio pustiti na utakmicu jer mu nije bilo jasno o kakvom se sad susretu radi. Znao je samo za Jugoslaviju i na spomen Hrvatske mu ništa nije bilo jasno. Rekao sam mu da idem bez obzira pustio me on ili ne, te je na kraju sve prošlo bez problema i upisao sam taj povijesni nastup za Hrvatsku. Nisam razmišljao ni sekunde kada je stigao poziv izbornika Jerkovića i mogu reći da mi je to jedna od najljepših uspomena u karijeri”, završio je popularni Tarzan.

 Saša Peršon je također rado govorio o svojem nastupu toj povijesnoj utakmici. Sada voditelj škole nogometa u riječkom Orijentu a dugo godina trener u Pomorcu, Peršon je tada bio igrač Dinama i nije imao nikakve prepreke poput mnogih ostalih igrača da nastupi u toj utakmici:

– Mnogi igrači koji su igrali u srpskim klubovima ili u Europi nisu dobili dopuštenje za taj susret jer vlasnici klubova nisu dopuštali odlazak na utakmicu koja nije bila pod FIFA-inom ingerencijom. Nas nekoliko iz Dinama nije imalo problem s tim i rado smo se odazvali na poziv izbornika Jerkovića.

 – Peršon je pričao i o osjećaju za prije, za vrijeme nakon utakmice:

– Nešto nevjerojatno, biti dio toga je stvarno velika stvar. Sama utakmica je bila vrlo zahtjevna, međutim podrška navijača je bila fantastična.

Na pitanje o političkoj situaciji u to vrijeme, Peršon je samo kratko rekao:

-Igrali smo nogomet i nismo znali što se događa. Iz tog jednog svijeta gdje vam je na pameti samo nogomet, došli ste u poziciju da ste vi dio nečega puno većeg, nije se radilo samo o nogometnoj utakmici.

I za kraj je Peršon spomenuo da u tom trenutku nitko nije mogao očekivati da će hrvatska nogometna reprezentacija u tako kratko roku postati svjetska sila:
– Srebro i bronca za svjetskih prvenstava, to je nešto fenomenalno i osjećam veliki ponos što sam pomogao u izgradnji reprezentacije – zaključio je Saša Peršon za Sportklub.