Vidjeli smo u Faru: Igra koja će to tek postati

Reprezentacija 6. ruj 201822:52 > 22:53
HNS / Facebook

Da možemo biti zadovoljni bilo čime osim konačnim rezultatom i predstavama par pojedinaca u Faru - ne možemo. Nesumljivo, sve će jednom opet izgledati bolje. Ali, za to treba proći dosta vremena.

Vatreni su nas ovoga ljeta naviknuli na to da su čuda moguća. Bio je to ruski kazačok za pamćenje, suprotno od današnje, na trenutke i generalno negledljive, sentiš-utakmice u Faru. Dojam možda, u ovom slučaju posebice, za konačne ciljeve hrvatskog nogometa u sljedeće četiri godine neće biti bitan, ali ga je vrlo zahvalno spomenuti. Ako ni zbog čega drugog, onda kao oznaku na lenti vremena nove evolucije. Od jedne do druge velike epohe moguće je svašta. Sjetimo se mučnih kvalifikacija za EP 2000. koje su završile neslavno po tadašnju Ćirinu generaciju.

Prvo ime današnjega dvoboja iz kockastoga kuta je, osim neprijeporno genijalnog Luke Modrića – naš novi prvi izbor na mjestu vratara. Da ga ne spominjemo kasnije, ipak, Modrić je i u ovome susretu pokazao tko je i od kakvog je materijala sastavljen. Iako se pretpostavljalo da bi se za prijateljski sraz s Portugalcima i on, baš poput njegovih kolega u licima Rakitića i Lovrena mogao odmarati, kapetan je zaigrao. A kad igra – igra vrhunski i tu nema premca. Bilo je to 55 minuta u stilu ponajboljeg svjetskog i od nedavno službeno, najboljeg europskog nogometaša.

Povezano

Dakle, Lovre Kalinić. Već je do isteka treće, četvrte minute mogao bez ikakvih problema dvaput po loptu u mrežu, ali je kao i u ostatku utakmice bio maksimalno pribran i koncentriran. Bio je pravovremen u reakcijama, jednako čvrst i elastičan po potrebi. Nije kiksao, a realnost je i podatak da mu je u sasvim solidnom broju protivničkih napada od pomoći bila i obrana. Najprije Vida, pa onda i Jedvaj te Milić radili su sve kako bi otklanjali potencijalne opasnosti prije no što bi one postale zadatak za Kalinića. On je odagnao veliki broj sumnji u njegove kvalitete te pokazao da je Hrvatska dobila vratara za (najmanje) novi “olimpijski”, ili u ovome kontekstu – mundijalski ciklus.

Odmah iza, po rejtingu mogao bi se svrstati Borna Barišić. Moderan je to lijevi branič kojeg se može vidjeti i da obavlja stoperske dužnosti i na taj način pomaže pri zgušnjavanju kod opasnih napada protivnika. I on je počeo primjenjivati metode “otočke discipline koje mu usađuje legendarni Steven Gerrard. Nije se libio biti oštar, ali s mjerom koja se očekuje od vrhunskog beka. 

Teško je, jasno, biti suviše vjeran u ocjeni nastupa osvježene reprezentacije nakon što su se dobrih sat vremena igre Vatreni koncentrirali na čuvanje vlastitog gola. Svjesno je domaćinima bila prepuštena sredina terena, s tek ponekom naznakom u razdbolju od 46. do 65. minute da su se poluge moći izravnale. Tada smo izašli, djelovali mnogo kompaktnije no što je to bio slučaj u završnici prvog dijela, a onda je Selecao opet spustio ritam i prilagodio igru sebi. Pokušali su Portugalci takvom, dosta lako čitljivom igrom stići do pobjede koja bi za njih imala tek visoki emotivni značaj. 

Opet naglašavamo, dobro je da je završilo remijem. Pobjeda realno, nije bila blizu, a s tog se rakursa jasno vidi izostanak Mandžukića i njegov značaj za ukupnost igre reprezentacije zadnjih desetak godina. Istina, čekamo Rakitića, što bi u Elcheu opet moglo od startne postave udaljiti Kovačića, ali to je cijena koju će novi Chelseajev igrač još neko vrijeme morati plaćati. Pokazivao je natruhe nekih promjena u njegovom nastupu, no mišljenja smo da to neće biti dovoljno za nove kredite kod izbornika Dalića. Kad se još u stroj vrati Kramarić…

Fokus je, kako će i sam izbornik naglasiti, biti najbolji u 2019. godini. To je ona prava, kvalifikacijska za novo vrelo ljeto u raznim europskim gradovima. Zato, ako je i potrebno koncepcijski mijenjati sastav i filozofiju igre, to zaista u potpunosti treba završiti do ždrijeba kvalifikacija u prosincu. Reklo bi se, treba “poštelati” kadar, uobličiti ga novim zamislima i mogućnostima kolektiva koji će u tom trenutku biti na raspolaganju reprezentaciji. Vrijeme je da se mladi unaprijede iz poletaraca u vedete, netko u glavnu, kakva bi već trebao postati Mateo Kovačić, a netko u niz sporednih koje su za uspjeh momčadi jednako važne.

Faro je bio samo prva kontrolna točka. Prvi check-point. Ništa više.