(Pozitivni) šok koji ne može dugo trajati

Reprezentacija 7. lis 201714:11 > 16:17
Miguel Tovar/Getty Images

Brojnim istraživanjima dokazano je kako nakon nagle promjene trenera, momčad igra bolje samo u vrlo kratkom razdoblju. I to ako...

Shaun Botterill/Getty Images

  Već po govoru tijela Vikija Ivanovića u emisiji uz teren, odmah nakon utakmice, mogli smo zaključiti mnogo. Niti jednom nije pogledao izbornika u oči, niti se okrenuo u njegovom smjeru. Potpuni izostanak poštovanja…
Nekoliko trenutaka ranije, njegov kolega Šapit izgovorio je rečenicu za koju smo mislili da nikada neće stići iz etera HTV-a. Pozvao je na odlazak Čačića i cijelog vrha HNS-a, napomenuvši da prije toga ipak treba ponuditi izborniku priliku završiti posao u posljednjem susretu kvalifikacijske grupe…

Šuker je neposredno po završetku jedne od najsramotnijih izvedbi naše nogometne reprezentacije uhvaćen kamerom kako nekome podiže palac, sa osmijehom razvučenim od uha do uha. Sada više nema dvojbi, prije utakmice imali su jasno razrađen plan za slučaj novog debakla…

A plan se sastojao u očajničkom potezu mijenjanja trenera pred posljednju utakmicu. Takozvani pozitivni šok, pojam koji se u našem sportskom miljeu tako često koristi kada balast nerada, korupcije i nedostatka znanja treba svaliti na leđa pojedinca, žrtvenog janjca. 

Isti recept gospoda iz vrha Saveza primijenila je, uostalom, već dvaput. Najprije je Štimac dobio nogu nakon katastrofalnog izdanja u Glasgowu protiv Škotske, zamijenio ga je Niko Kovač i u dodatnim kvalifikacijama preko Islanda izborio nastup na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Slična sudbina zadesila je i njega dvije godine kasnije, nakon poraza u Norveškoj zamijenio ga je Čačić, do kraja svladao Bugarsku i Maltu te reprezentaciju odveo u Francusku.

Šok terapija pokazala se učinkovitom u oba slučaja, ali metoda definitivno nije patent HNS-a. Smjena trenera pred važnu utakmicu ili nakon velikog niza očajnih izvedbi prokušan je način na koji se diljem svijeta, u nedostatku boljih ideja i znanja, uprave i vodstva saveza hvataju za slamke spasa. 

S obzirom na učestalost njena korištenja, španjolski je profesor sa sveučilišta za znanost o obrazovanju i sportu u Vigu, Carlos Lago-Peñas, prije 6 godina odlučio napraviti znanstveno istraživanje u nadi da će doći do zaključaka postoji li zaista korelacija između naprasnih otkaza trenerima i poboljšanju rezultata u utakmicama koje slijede. Rezultati istraživanja potvrdili su ono što su pomni pratitelji sporta intuitivno već znali – utvrđena je korelacija, ali samo na kratkom razdoblju! 

Dr. Lago-Peñas zaključio je kako je primijećeno značajno poboljšanje u izvedbi momčadi prve i druge španjolske lige na uzorku utakmica prikupljenima u sezonama od 1997. do 2006. godine, ali u razdoblju do 7 utakmica poslije otpuštanja trenera.  

Nakon objavljivanja istraživanja, čelnici uprava diljem svijeta iznenada su dobili carte blanche za mahnito cipeliranje svojih trenera u trenucima kada bi se kriza naznačila makar samo na obzorju. Uostalom, hrvatski treneri takvom su divljem načinu upravljanja klubovima bivali izloženi više nego kolege u ostatku svijeta… 

No, ubrzo se pokazalo da temelji za takvo revolveraško vođenje složenih sustava kao što su nogometni klubovi i reprezentacije zapravo ne postoje. Osim što je i sam Lago-Peñas nedvosmisleno zaključio kako se početni pozitivni učinak potpuno poništavao u razdoblju na 10, 15 i više utakmica, te da na dugi rok promjena trenera ne ostvaruje apsolutno nikakve pomake u klupskoj izvedbi, do sličnih zaključaka dolazili su i znanstvenici u brojnim sličnim istraživanjima diljem svijeta.

Shaun Botterill/Getty Images

Štoviše, Maria de Paola i Vincenzo Scoppa s Kalabrijskog sveučilišta zaključili su kako se takvi primijećeni pomaci u izvedbi mogu vrlo jednostavno objasniti sa stanovišta regresije prema srednjoj vrijednosti!
Laički rečeno – jedini smjer u kojemu se krivulja rezultata može kretati nakon što dotakne svoju donju točku amplitude (a toplo se nadamo da je domaći remi s Finskom za hrvatski nogomet točka ispod koje nije moguće) jest – prema gore!
Treneri, igrači, čarobni napici, vračevi i čitava ezoterija nemaju baš ništa s time…

Drugim riječima, Zlatko Dalić mogao bi biti još jedno od surogat rješenja Davora Šukera i kompanije kojega će iskoristiti za kratkotrajno gašenje požara, a nakon toga, kad početni efekt počne kopniti, tražit će se novo žrtveno janje. Potrošno ime za vađenje kestenja iz vatre.

A tada, ponovno ćemo biti suočeni s istim ovim problemima kao i danas, samo što će Luka Modrić, Ivan Rakitić, Mario Mandžukić, Ivan Perišić i ostali dragulji koji se neće tako skoro ponovno roditi u našem podneblju, biti nekoliko mjeseci ili čak godina stariji.